Službeni glasnik BiH, broj 40/26
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 33. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 27. novembra 2025. godine, i na 31. hitnoj sjednici Doma naroda, održanoj 14. maja 2026. godine, usvojila je
ZAKON O ŽIGU
DIO PRVI - OPĆE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Zakona)
(1) Ovim zakonom uređuju se: način sticanja, održavanje, sadržaj, evidencija prometa, prestanak i zaštita žiga na teritoriji Bosne i Hercegovine.
(2) Prijavljeni i registrirani žig je samostalno imovinsko dobro i svome nosiocu daje isključiva prava predviđena ovim zakonom.
(3) Ovaj zakon primjenjuje se i na žigove koji su međunarodno registrirani za teritoriju Bosne i Hercegovine.
(4) Izrazi koji se koriste u ovom zakonu i propisima koji se donose na osnovu njega, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
Član 2.
(Usklađenost s pravnim aktima Evropske unije)
(1) Ovim zakonom preuzimaju se odredbe sljedećih propisa Evropske unije:
a) Direktiva 2004/48 EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od 29. aprila 2004. o provođenju prava intelektualnog vlasništva (Sl. list broj 157, 30.4.2004.);
b) Direktiva (EU) 2015/2436 Evropskog parlamenta i Vijeća od 16. januara 2015. o usklađivanju zakonodavstva država članica o žigovima (Sl. list broj 336, 23.12.2015.).
(2) Odredbe direktiva iz stava (1) ovog člana navode se isključivo u svrhu praćenja i informiranja o preuzimanju pravne tečevine Evropske unije u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH).
Član 3.
(Definicije)
U smislu ovog zakona, pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
a) "žig" je pravo kojim se štiti znak koji u prometu služi za razlikovanje robe odnosno usluga jednog fizičkog ili pravnog lica od robe odnosno usluga drugog fizičkog ili pravnog lica;
b) "kolektivni žig" je žig pravnog lica koji predstavlja određeni oblik udruživanja proizvođača odnosno davalaca usluga, a koji imaju pravo koristiti subjekti koji su članovi tog udruženja, i to pod uslovima propisanim ovim zakonom;
c) "žig garancije" ili certifikacijski žig je žig koji koristi više privrednih društava pod nadzorom nosioca žiga, a koji služi kao garancija kvaliteta, geografskog porijekla, načina proizvodnje ili drugih zajedničkih obilježja robe ili usluga tih privrednih društava;
d) "čuveni žig" je registrirani znak koji je dugotrajnom i uspješnom upotrebom u privrednom prometu kod učesnika stekao najviši mogući stepen poznatosti i reputacije;
e) "općepoznati znak" je neregistrirani znak koji je dosegao relevantan stepen prepoznatljivosti i koji uživa pravnu zaštitu samo u odnosu na robe ili usluge za koje se koristi na jednom državnom području;
f) "princip specijalnosti" je princip koji podrazumijeva da se svaki znak zaštićen žigom odnosi samo na tačno određenu robu ili usluge za koje mu je odobrena registracija;
g) "registar" je jedinstvena baza podataka koja sadrži bibliografske podatke o prijavama i registriranim žigovima, kao i prikaze prijavljenih znakova i registriranih žigova;
h) "Službeni glasnik Instituta" je glasilo u kojem se periodično objavljuju propisani podaci o prijavama i priznatim pravima industrijskog vlasništva, kao i ostale službene informacije;
i) "Pariska konvencija" je Pariska konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883) i njene revizije i dopune;
j) "Pariska unija" je unija ugovornih strana na koje se primjenjuje;
k) "Madridski sporazum" je Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1891) i njegove izmjene i dopune;
l) "Madridski protokol" je protokol koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1989) i njegove izmjene i dopune;
m) "Madridski pravilnik" je zajednički pravilnik uz Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova i protokol koji se odnosi na Madridski sporazum i njegove izmjene i dopune;
n) "Međunarodni biro" je Međunarodni biro Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) u Ženevi;
o) "Ničanska klasifikacija" je međunarodni sistem za klasificiranje robe i usluga koji se koristi za potrebe registriranja žigova; utvrđena je Ničanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova, potpisanim u Nici 15. juna 1957. godine, u njenom revidiranom i izmijenjenom i dopunjenom obliku;
p) "Međunarodni registar" je službena zbirka podataka o međunarodnim registracijama koju vodi Međunarodni biro, a koja sadrži podatke čiji se upis zahtijeva ili dopušta Madridskim sporazumom, Madridskim protokolom ili Madridskim pravilnikom;
r) "Službeno glasilo Međunarodnog biroa" je glasilo Međunarodnog biroa Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo u kojem se objavljuju relevantni podaci i obavještenja o međunarodnim registracijama žigova.
Član 4.
(Individualni, kolektivni i žig garancije)
(1) Individualni žig je žig registriran na ime i u korist određenog nosioca žiga, nezavisno od toga da li je riječ o fizičkom ili pravnom licu.
(2) Kolektivni žig služi razlikovanju robe odnosno usluga članova pravnog lica koje je nosilac kolektivnog žiga od iste ili slične robe odnosno usluga drugog fizičkog ili pravnog lica.
(3) Korisnik kolektivnog žiga ima pravo da koristi taj žig samo na način predviđen općim aktom o kolektivnom žigu.
(4) Žig garancije je žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio nosilac žiga u odnosu na materijal, način proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga, kvalitet, ispravnost ili druge karakteristike, osim oznake geografskog porijekla, od proizvoda i usluga koji nisu označeni na taj način.
(5) Svako fizičko ili pravno lice može podnijeti prijavu za priznanje žiga garancije, pod uslovom da ne obavlja djelatnost koja uključuje nabavljanje robe ili usluga one vrste koju odobrava kao nosilac žiga garancije.
(6) Nosilac žiga garancije nije ovlašten za samostalnu upotrebu žiga garancije, već mora dopustiti korištenje žiga garancije svakoj osobi za robu ili uslugu koje imaju zajedničke karakteristike pod uslovima propisanim općim aktom o žigu garancije.
Član 5.
(Šta se ne smatra žigom)
U smislu ovog zakona, žigom se ne smatraju: pečat, štambilj i službeni znaci za obilježavanje dragocjenih metala, mjera i slično.
Član 6.
(Znaci koji se mogu zaštititi žigom)
(1) Žigom se može zaštititi znak koji je prikladan za razlikovanje iste ili slične robe ili usluga u privrednom prometu i koji se može grafički prikazati u registru na način koji omogućava nadležnim tijelima i javnosti da odrede tačan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nosiocu žiga.
(2) Znak se može sastojati od bilo kakvih znakova, posebno od riječi, uključujući lična imena, crteža, slova, brojeva, slika, oblika proizvoda ili njihovog pakiranja, rasporeda boja, trodimenzionalnih oblika ili kombinacije tih elemenata.
(3) Prilikom ocjene da li je neki znak prikladan za razlikovanje robe ili usluga u privrednom prometu, uzet će se u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u BiH.
(4) Priroda robe odnosno usluga koje se obilježavaju žigom, sama po sebi ne može biti smetnja za priznanje žiga.
Član 7.
(Nacionalni tretman)
(1) Nosilac registriranog žiga ili podnosilac prijave za priznanje žiga može biti domaće ili strano fizičko ili pravno lice pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(2) Strana fizička i pravna lica u pogledu zaštite znaka žigom u BiH uživaju ista prava kao i domaća fizička i pravna lica, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora ili konvencija kojima je pristupila ili ih je ratificirala BiH (u daljnjem tekstu: međunarodni ugovori i konvencije), ili iz principa uzajamnosti.
(3) Postojanje uzajamnosti dokazuje lice koje se na uzajamnost poziva.
Član 8.
(Apsolutni razlozi za odbijanje prijave žiga)
(1) Žigom se ne može zaštititi znak:
a) koji je protivan javnom poretku ili moralu;
b) koji ne ispunjava uslove iz člana 6. st. (1) i (2) ovog zakona;
c) koji po svom ukupnom izgledu nije prikladan za razlikovanje robe odnosno usluga u privrednom prometu, za onu robu ili usluge za koje je podnesena prijava žiga;
d) koji se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji u prometu služe za označavanje vrste, kvaliteta, količine, namjene, vrijednosti, geografskog porijekla proizvoda, vremena ili načina proizvodnje robe ili pružanja usluga, ili za označavanje nekih drugih obilježja robe ili usluga;
e) koji se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili stručnom govoru, ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi, za označavanje određene vrste robe ili usluge;
f) koji je isključivo oblik određen vrstom proizvoda ili oblik proizvoda potreban za postizanje određenog tehničkog rezultata, ili oblik koji proizvodu daje bitnu vrijednost;
g) koji svojim izgledom ili sadržajem može obmanuti javnost, posebno u odnosu na geografsko porijeklo, vrstu, kvalitet ili neko drugo obilježje robe ili usluge;
h) koji sadrži zvanične znakove za kontrolu ili garanciju kvaliteta ili ih podražava;
i) koji sadrži državni ili drugi javni grb, zastavu ili amblem, naziv ili skraćenicu naziva neke zemlje ili međunarodne organizacije, kao i njihovo podražavanje, osim po odobrenju nadležnog organa te zemlje ili organizacije;
j) koji sadrži naziv ili skraćenicu, grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak BiH ili njenih entiteta, kantona, Distrikta, ili ih podražava, osim uz odobrenje nadležnog organa;
k) koji predstavlja ili odražava nacionalni, religijski simbol, dobro od općeg kulturnog značaja ili velike simboličke vrijednosti;
l) koji je znak za vino i koji sadrži ili se sastoji od geografske oznake koja služi za označavanje vina ili koji je znak za jako alkoholno piće, koji sadrži ili se sastoji od geografske oznake koja služi za označavanje jakih alkoholnih pića, u odnosu na vina ili jaka alkoholna pića koja nisu tog geografskog porijekla;
m) koji je isključivo ime porijekla međunarodno registrirano da važi za teritoriju BiH.
(2) Znak iz stava (1) tač. c), d) i e) ovog člana može se zaštititi žigom ako podnosilac prijave dokaže da je ozbiljnim korištenjem znak postao prikladan za razlikovanje u prometu robe, odnosno usluga na koje se odnosi.
Član 9.
(Relativni razlozi za odbijanje prijave žiga)
(1) Na osnovu podnesenog prigovora, žigom se neće zaštititi znak:
a) koji je identičan ranijem zaštićenom znaku za istu vrstu robe odnosno usluga;
b) koji je identičan ranije zaštićenom znaku drugog lica za sličnu robu odnosno usluge, ili sličan ranije zaštićenom znaku drugog lica za istu ili sličnu vrstu robe odnosno usluga, ako postoji vjerovatnoća da zbog te identičnosti odnosno sličnosti nastane zabuna u prometu, što uključuje i vjerovatnoću dovođenjem u vezu s ranije zaštićenim znakom;
c) koji je isti ili sličan za istu ili sličnu vrstu robe odnosno usluga, ranijem znaku drugog lica koji je poznat u BiH, u smislu člana 6. bis Pariske konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: općepoznati znak);
d) koji, u skladu s članom 16. stav 3. TRIPS-a (Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva), bez obzira na robu, odnosno usluge na koje se odnosi, predstavlja reprodukciju, imitaciju ili transliteraciju ranije zaštićenog znaka drugog lica, ili njegovog bitnog dijela, koji je kod učesnika u prometu u BiH nesumnjivo poznat kao znak visoke reputacije (u daljnjem tekstu: čuveni žig), kojim svoju robu, odnosno usluge obilježava drugo lice, ako bi se korištenjem takvog znaka nelojalno izvlačila korist iz stečene reputacije čuvenog žiga ili bi se štetilo njegovom distinktivnom karakteru odnosno reputaciji;
e) koji svojim izgledom ili sadržajem vrijeđa starije autorsko pravo ili geografsku oznaku ili ranije zaštićeni industrijski dizajn;
f) čijim bi se korištenje vrijeđalo pravo na lično ime poznate osobe ili lik bilo koje osobe, ako su nastali prije datuma prijave žiga ili priznatog prava prvenstva zatraženog u prijavi žiga;
g) koji je podnesen suprotno principu dobre vjere, savjesnosti i poštenja;
h) koji je identičan ili sličan nazivu ranije registriranog privrednog subjekta, ako se odnosi na robu ili usluge koji su predmet djelatnosti tog privrednog subjekta, osim ako je podnosilac prijave za priznanje žiga u trenutku podnošenja prijave imao privredni subjekt s identičnim ili sličnim nazivom;
i) za koji je podnio prijavu trgovački zastupnik ili predstavnik nosioca žiga bez njegovog odobrenja, osim ako ne opravda svoj postupak.
(2) Zaštićenim znakom iz stava (1) tač. a), b) i d) ovog člana smatra se znak koji je zaštićen žigom za teritoriju BiH, a zaštićenim znakom iz stava (1) tač. a) i b) ovog člana smatra se i znak koji je predmet prijave za priznanje žiga za teritoriju BiH, pod uslovom da žig po toj prijavi bude priznat.
Član 10.
(Utvrđivanje poznatosti znaka)
(1) Prilikom utvrđivanja da li je znak iz člana 9. stav (1) tačka c) ovog zakona nesumnjivo općepoznati znak, odnosno da li je znak iz člana 9. stav (1) tačka d) ovog zakona čuveni žig, uzima se u obzir upoznatost relevantnog dijela javnosti sa znakom, uključujući i poznavanje do kojeg je došlo promocijom znaka.
(2) Relevantnim dijelom javnosti smatraju se stvarni i potencijalni korisnici robe odnosno usluga koje se obilježavaju tim znakom, kao i osoba uključenih u distributerske tokove te robe odnosno usluga.
Član 11.
(Zaštita ličnog imena poznate osobe ili lika bilo koje osobe)
(1) Lik, lično ime, nadimak ili pseudonim poznate osobe može se zaštititi žigom samo uz pristanak te osobe.
(2) Znak koji sadrži lik neke osobe može se zaštititi žigom samo uz pristanak te osobe, a lik umrle osobe može se zaštititi žigom samo uz pristanak bračnog druga i djece umrlog. Ako njih nema, uz pristanak roditelja, a ako nema roditelja, uz pristanak drugih nasljednika ako oporukom nije drugačije određeno.
(3) Za zaštitu znaka koji sadrži lik, lično ime, nadimak ili pseudonim historijske ili druge umrle poznate ličnosti potrebna je i dozvola nadležnog organa.
Član 12.
(Nadležnost za postupak zaštite žiga)
(1) Poslove koji se odnose na postupak registracije žiga u upravnom postupku propisanom ovim zakonom obavlja Institut za intelektualno vlasništvo BiH (u daljnjem tekstu: Institut).
(2) Ako nije drugačije propisano ovim zakonom, u postupku pred Institutom primjenjivat će se odredbe Zakona o upravnom postupku.
(3) Protiv odluke Instituta donesene u postupku iz stava (1) ovog člana može se izjaviti žalba Komisiji za žalbe Instituta (u daljnjem tekstu: Komisija za žalbe) u roku od 15 dana od dana prijema odluke.
(4) Protiv odluke Komisije za žalbe može se pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema odluke.
Član 13.
(Registri)
(1) Institut u elektronskoj formi vodi registar prijava za priznanje žiga (u daljnjem tekstu: registar prijava), registar žigova i registar zastupnika za zaštitu žigova (u daljnjem tekstu: registar zastupnika).
(2) Registri iz stava (1) ovog člana objedinjeni su u Jedinstveni sistem registara industrijskog vlasništva BiH u elektronskoj formi.
(3) Sadržaj registara iz stava (1) ovog člana bit će propisan posebnim propisom za provođenje ovog zakona koji donosi direktor Instituta (u daljnjem tekstu: provedbeni propis).
(4) Registri iz stava (1) ovog člana smatraju se javnim knjigama i zainteresirane osobe mogu ostvariti uvid bez plaćanja posebnih taksi odnosno naknade troškova.
(5) Na pisani zahtjev zainteresirane osobe i uz plaćanje propisane takse i naknade troškova, Institut će izdati izvode i spise iz nacionalnog registra žigova i međunarodne baze registriranih žigova koji imaju djelovanje na teritoriji BiH.
Član 14.
(Osnovni podaci za registar)
(1) Podaci o podnosiocu zahtjeva za priznanje žiga, nosiocu žiga, podnosiocu zahtjeva ili prijedloga, sticaocu prava ili licence, založnom dužniku i založnom povjeriocu i ovlaštenom zastupniku su: lično ime i adresa fizičkog lica odnosno poslovno ime i sjedište pravnog lica.
(2) Podaci koji se odnose na unose u registar žigova, uključujući lične podatke, obrađuju se u svrhu:
a) upravljanja prijavama i/ili registracijama u postupcima koji su u nadležnosti Instituta;
b) vođenja javnog registra radi uvida i informiranja organa javne vlasti i privrednih subjekata, radi omogućavanja ostvarivanja prava koja su im data ovim zakonom i obavještavanja o postojanju ranijih prava koja pripadaju trećim licima;
c) izrade izvještaja i statističkih podataka koji omogućavaju da Institut optimizira svoje operacije i poboljša funkcioniranje sistema.
(3) Svi podaci, uključujući lične podatke, koji se odnose na unose u registar žigova, smatraju se podacima od javnog interesa i može im pristupiti bilo koja treća strana.
(4) Radi pravne sigurnosti, unosi u registru vode se na neodređeno vrijeme.
Član 15.
(Zastupanje)
(1) Fizička i pravna lica koja se bave zastupanjem u postupku zaštite žigova pred Institutom moraju biti upisana u registar zastupnika iz člana 13. stav (1) ovog zakona.
(2) Strano fizičko ili pravno lice u postupku pred Institutom mora zastupati zastupnik upisan u registar zastupnika, a domaće pravno i fizičko lice može pred Institutom istupati i samostalno.
(3) U registar zastupnika upisuju se fizička i pravna lica koja ispunjavaju uslove utvrđene posebnim propisom.
Član 16.
(Pružanje informacija)
(1) Institut će svakoj osobi, na njen pisani zahtjev, omogućiti uvid u dokumentaciju koja se odnosi na žig.
(2) Sadržaj i način uvida iz stava (1) ovog člana uredit će se provedbenim propisom.
(3) Usluge pretraživanja prijavljenih i registriranih žigova za strane osobe obavljaju se posredstvom zastupnika iz člana 15. stav (2) ovog zakona, a domaće osobe usluge pretraživanja mogu zahtijevati i samostalno.
(4) Kada u postupcima pred Institutom stranka dostavi dokaze koji sadrže poslovne tajne i povjerljive informacije i tako ih označi, Institut može na zahtjev stranke preduzeti potrebne mjere radi zaštite poslovnih tajni i povjerljivih informacija:
a) odrediti da se dokumenti koji sadrže te informacije ne mogu umnožavati, već se u Institutu može ostvariti uvid u te dokumente;
b) izuzeti od davanja na uvid dokumente koji sadrže te informacije, osim ako je uvid u te dijelove spisa opravdan zbog pretežućih legitimnih interesa stranke koja traži uvid.
Član 17.
(Takse i naknade u postupku sticanja i održavanja žiga i pružanja informacionih usluga)
(1) Za sve radnje u postupku sticanja, održavanja, evidencije prometa i prestanka važenja žiga i za pružanje informacionih usluga plaćaju se takse saglasno važećim propisima kojima se uređuju administrativne takse (u daljnjem tekstu: takse) i naknade posebnih troškova postupka (u daljnjem tekstu: troškovi postupka) u visini određenoj posebnom tarifom koju donosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, na prijedlog direktora Instituta.
(2) Dokaz o plaćenoj taksi i troškovima postupka iz stava (1) ovog člana dostavlja se Institutu na način utvrđen provedbenim propisima.
(3) Ako podnosilac u ostavljenom roku ne izvrši uplatu taksi i posebnih troškova postupka za radnje iz stava (1) ovog člana, smatrat će se da je odustao od zahtjeva.
(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana nadležni organ donijet će zaključak o obustavi postupka.
DIO DRUGI - POSTUPAK ZAŠTITE
Član 18.
(Pokretanje postupka za priznanje žiga)
(1) Postupak za priznanje žiga pokreće se prijavom za priznanje žiga (u daljnjem tekstu: prijava) koja se podnosi Institutu.
(2) Prijava mora sadržavati zahtjev za priznanje samo jednog žiga koji se odnosi na jednu ili više vrsta robe odnosno usluga.
(3) Bitni dijelovi prijave su:
a) zahtjev za priznanje žiga;
b) znak koji podnosilac prijave želi zaštititi žigom;
c) popis robe odnosno usluga na koje se znak odnosi, na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH, koji mora biti sastavljen prema Međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga utvrđenoj Ničanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova.
(4) Sadržaj zahtjeva za priznanje žiga, način prezentacije i broj primjeraka pojedinih bitnih dijelova prijave, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz prijavu, uređuju se provedbenim propisom.
Član 19.
(Označavanje i klasifikacija robe i usluga)
(1) Roba i usluge iz prijave za registraciju žiga moraju biti razvrstane u klase u skladu sa sistemom Ničanske klasifikacije koji važi u trenutku podnošenja prijave.
(2) Podnosilac prijave mora jasno i precizno imenovati robu i usluge za koje je podnesena prijava u mjeri koja omogućava određenje obima zaštite.
(3) Smatrat će se da opći nazivi robe odnosno usluga, uključujući one koji su navedeni u naslovima klasa Ničanske klasifikacije, uključuju samo onu robu odnosno usluge koji su jasno obuhvaćeni njihovim doslovnim značenjem.
(4) Roba i usluge koji nisu jasno obuhvaćeni doslovnim značenjem općeg naziva ili naziva uključenog u naslove klasa Ničanske klasifikacije ne smatraju se obuhvaćenim prijavom za priznanje žiga.
(5) Ako podnosilac prijave zahtijeva registraciju za više od jedne klase, podnosilac prijave će grupisati robu odnosno usluge prema klasama Ničanske klasifikacije, tako što će svakoj grupi prethoditi broj klase kojoj ta grupa roba, odnosno usluga pripada, predstavljenih prema redoslijedu klasa.
(6) Roba i usluge se ne smatraju međusobno sličnim samo zbog toga što pripadaju istoj klasi Ničanske klasifikacije.
(7) Roba i usluge se ne smatraju međusobno različitim samo zbog toga što pripadaju različitim klasama Ničanske klasifikacije.
(8) Ako popis robe ili usluga sadrži izraze koji su nejasni ili neprecizni, Institut će odbiti prijavu u odnosu na te oznake ili izraze ako podnosilac prijave ne dostavi prihvatljiv popis robe i usluga.
Član 20.
(Prijava za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije)
(1) Prijavu kolektivnog žiga mogu podnijeti udruženja proizvođača, pružalaca usluga ili trgovaca koji, u skladu sa zakonom koji se na njih primjenjuje, mogu u svoje ime ostvarivati prava i preuzimati obaveze bilo koje vrste, sklapati ugovore ili preduzimati druge pravne radnje, tužiti i biti tuženi, kao i pravna lica na koja se primjenjuje javno pravo.
(2) Osim dijelova prijave iz člana 18. stav (3) ovog zakona, uz prijavu za priznanje kolektivnog žiga prilaže se opći akt o kolektivnom žigu, a uz prijavu za priznanje žiga garancije opći akt o žigu garancije.
(3) Opći akt o kolektivnom žigu mora sadržavati: podatke o podnosiocu prijave odnosno licu ovlaštenom da ga predstavlja; odredbe o izgledu znaka i robi odnosno uslugama na koje se znak odnosi; odredbe o tome ko ima pravo na korištenje kolektivnog žiga i pod kojim uslovima; odredbe o pravima i obavezama korisnika kolektivnog žiga u slučaju povrede žiga i odredbe o mjerama i posljedicama u slučaju nepridržavanja odredbi općeg akta.
(4) Odredbe kojima se regulira upotreba kolektivnog žiga moraju sadržavati popis ovlaštenih lica za korištenje tog žiga, uslove članstva u udruženju i uslove za korištenje žiga, uključujući sankcije za slučaj zloupotrebe zajedničkog žiga ili kršenje uslova navedenih u odredbama.
(5) Odredbama kojima se regulira upotreba kolektivnog žiga iz stava (3) ovog člana mora se dozvoliti svakoj osobi čiji proizvodi ili usluge potiču iz određenog geografskog područja da postane član udruženja koje je nosilac žiga, pod uslovom da zadovoljava druge uslove iz pravila.
(6) Ako odredbe ne sadrže podatke i uslove propisane ovim članom, Institut će pozvati podnosioca prijave da otkloni utvrđene nedostatke u roku od 30 dana od dana prijema zaključka.
(7) Opći akt o žigu garancije mora sadržavati, osim odredbi iz stava (3) ovog člana, i odredbe o zajedničkim karakteristikama robe, odnosno usluga koje se garantiraju žigom garancije i odredbe o nadzoru nad korištenjem žiga garancije od njegovog nosioca.
(8) Podnosilac prijave odnosno nosilac kolektivnog žiga ili žiga garancije dužan je Institutu, bez odgađanja, dostaviti svaku izmjenu općeg akta o kolektivnom žigu ili o žigu garancije. Izmjena se upisuje u registar i podaci o njoj se objavljuju ako izmijenjena pravila ispunjavaju uslove iz stava (3) ovog člana.
(9) Svako može pregledati opći akt o kolektivnom žigu ili o žigu garancije.
Član 21.
(Registar prijava)
U Registar prijava upisuju se podaci o bitnim dijelovima prijave iz čl. 18. i 20. ovog zakona i drugi podaci propisani provedbenim propisom.
Član 22.
(Datum podnošenja prijave)
(1) Za priznanje datuma podnošenja prijave potrebno je da prijava podnesena Institutu na taj datum sadrži:
a) naznaku da se traži priznanje žiga;
b) ime i prezime odnosno poslovno ime i adresu podnosioca prijave;
c) izgled znaka koji podnosilac prijave želi zaštititi i
d) popis robe, odnosno usluga na koje se znak odnosi.
(2) Institut podnosiocu prijave na njegov primjerak potvrđuje prijem prijave.
(3) Po prijemu prijave Institut ispituje da li prijava sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana.
(4) Ako prijava ne sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana, Institut će pozvati podnosioca prijave da u roku od 30 dana, koji se ne može produžiti, otkloni nedostatke zbog kojih prijava nije mogla biti upisana u registar prijava.
(5) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana ne otkloni nedostatke, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.
(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana otkloni nedostatke, Institut će zaključkom priznati kao datum podnošenja prijave onaj datum kada je podnosilac prijave otklonio uočene nedostatke.
(7) Prijava kojoj je priznat datum podnošenja upisuje se u registar prijava.
Član 23.
(Pravo prvenstva)
Podnosilac prijave ima pravo prvenstva od datuma podnošenja prijave u odnosu na sve druge osobe koje su za isti ili sličan znak kojim se obilježava ista ili slična roba, odnosno usluga kasnije podnijele prijavu.
Član 24.
(Unijsko pravo prvenstva)
(1) Pravnom ili fizičkom licu koje je podnijelo urednu prijavu žiga s djelovanjem u nekoj zemlji članici Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) priznat će se u BiH pravo prvenstva od datuma podnošenja te prijave, ako u BiH za isti znak i za istu robu odnosno usluge podnese prijavu u roku od šest mjeseci od dana podnošenja prijave s djelovanjem u odnosnoj zemlji.
(2) Lice koje se poziva na pravo prvenstva iz stava (1) ovog člana mora u zahtjevu za priznanje žiga naznačiti datum podnošenja, broj prijave i zemlju za koju je prijava podnesena.
(3) Urednom prijavom iz stava (1) ovog člana smatra se svaka prijava koja ispunjava uslove urednosti prema nacionalnom zakonodavstvu zemlje članice Pariske unije ili WTO-a za koju je prijava podnesena, ili prema propisima međunarodne organizacije nastale na osnovu međunarodnog ugovora zaključenog između ovih zemalja, bez obzira na kasniju pravnu sudbinu te prijave.
(4) Lice iz stava (1) ovog člana dužno je u roku od tri mjeseca od dana podnošenja prijave u BiH dostaviti Institutu prijepis prijave iz stava (1) ovog člana, ovjeren od nadležnog organa zemlje članice Pariske unije, WTO-a, odnosno međunarodne organizacije kojoj je ta prijava podnesena, kao i ovjereni prijevod prijepisa na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH.
(5) Ako lice iz stava (1) ovog člana ne ispuni obavezu iz stava (4) ovog člana, Institut neće priznati zahtijevano pravo prvenstva, te će zaključkom utvrditi da pravo prvenstva postoji od datuma podnošenja prijave utvrđenog u skladu s članom 22. ovog zakona i nastavit će postupak po podnesenoj prijavi.
(6) Sadržaj zahtjeva za izdavanje uvjerenja o pravu prvenstva i sadržaj uvjerenja o pravu prvenstva koje izdaje Institut uređuju se provedbenim propisom.
Član 25.
(Izložbeno, sajamsko pravo prvenstva)
(1) Podnosilac prijave koji je upotrijebio određeni znak za obilježavanje robe odnosno usluga na službenoj ili službeno priznatoj međunarodnoj izložbi u BiH ili u drugoj zemlji članici Pariske unije ili WTO-a u skladu s Konvencijom o međunarodnim izložbama, može u roku od tri mjeseca od dana zatvaranja izložbe zahtijevati u prijavi pravo prvenstva od prvog dana izlaganja odnosno dana upotrebe tog znaka na izložbi.
(2) Lice koje zahtijeva priznanje prava prvenstva iz stava (1) ovog člana dužno je uz prijavu dostaviti pisanu potvrdu nadležnog organa zemlje članice Pariske unije ili WTO-a u kojoj je izložba održana da je u pitanju izložba odnosno sajam međunarodnog karaktera, uz naznačavanje podataka o vrsti izložbe odnosno sajma, mjestu održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja izložbe odnosno sajma i prvom danu izlaganja odnosno datumu prve upotrebe znaka čija se zaštita traži.
(3) Uvjerenje da je izložbi odnosno sajmu održanom u BiH zvanično priznat međunarodni karakter izdaje Vanjskotrgovinska komora BiH.
Član 26.
(Višestruko pravo prvenstva)
Podnosilac prijave može zahtijevati priznanje višestrukog prava prvenstva na osnovu ranije podnesenih prijava u jednoj ili više zemalja članica Pariske unije ili WTO-a pod uslovima iz člana 24. ovog zakona.
Član 27.
(Računanje rokova prvenstva)
(1) Priznanjem prava prvenstva iz člana 25. ovog zakona ne produžavaju se rokovi iz člana 24. ovog zakona.
(2) U slučaju zahtijevanja višestrukog prava prvenstva iz člana 26. ovog zakona, rokovi koji prema članu 24. ovog zakona teku od datuma prvenstva računaju se od datuma prvenstva prve prijave.
Član 28.
(Naknadna izmjena znaka u prijavi)
(1) U prijavi se ne može naknadno bitno izmijeniti izgled znaka niti dopuniti popis robe odnosno usluga.
(2) Bitnom izmjenom znaka smatra se svaka izmjena svakog distinktivnog elementa znaka.
(3) Dopunom popisa robe odnosno usluga ne smatra se njegovo preciziranje ni sužavanje.
Član 29.
(Redoslijed ispitivanja prijava)
(1) Prijave se ispituju prema redoslijedu određenom datumom njihovog podnošenja.
(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, prijava se može ispitati po hitnom postupku:
a) u slučaju sudskog spora ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka;
b) ako je, saglasno drugim propisima, neophodno da se izvrši hitna registracija u određenom roku, uz obavezu podnošenja posebnog zahtjeva za to.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosi se zahtjev za ispitivanje prijave po hitnom postupku.
(4) Za zahtjev za ispitivanje prijave po hitnom postupku iz stava (2) ovog člana plaćaju se takse i troškovi postupka.
Član 30.
(Ispitivanje urednosti prijave i njeno odbacivanje)
(1) Postupak ispitivanja urednosti prijave obuhvata ispitivanje svih uslova propisanih ovim zakonom i provedbenim propisom.
(2) Prijava je uredna ako sadrži bitne dijelove iz čl. 18. i 19. ovog zakona.
(3) Ako utvrdi da prijava nije uredna, Institut će pisanim putem, uz navođenje razloga, pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana.
(4) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (3) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 ni duže od 60 dana.
(5) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne uredi prijavu ili ne plati taksu i troškove postupka za njeno uređivanje, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.
(6) U slučaju iz stava (5) ovog člana, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka, podnosilac prijave može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kada je to saznala.
(7) Poslije isteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
Član 31.
(Odustajanje od prijave)
(1) Podnosilac prijave može u toku cijelog postupka odustati od prijave u cjelini ili samo za neku robu odnosno usluge.
(2) Ako je u registru prijava upisano određeno pravo u korist trećeg lica, podnosilac prijave ne može odustati od prijave bez pisane saglasnosti lica na čije ime je upisano to pravo.
(3) U slučaju kada podnosilac prijave odustane od prijave u cjelini, Institut će donijeti zaključak o obustavi postupka.
(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana prijava prestaje važiti narednog dana od dana predaje Institutu izjave o odustajanju.
(5) Ako je prijava objavljena u "Službenom glasniku Instituta" (u daljnjem tekstu: službeno glasilo), odustanak od prijave ili ograničenje popisa robe ili usluga objavit će se u službenom glasilu.
Član 32.
(Razdvajanje prijave)
(1) Prijava u kojoj je navedeno više vrsta robe odnosno usluga (u daljnjem tekstu: prvobitna prijava) može se, na zahtjev podnosioca prijave, do upisa žiga u registar žigova razdvojiti na dvije ili više prijava tako što će se razdvojiti popis robe odnosno usluga.
(2) Sadržaj zahtjeva za razdvajanje prijave uređuje se provedbenim propisom.
(3) Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i njeno pravo prvenstva.
(4) O razdvajanju prijave donosi se posebno rješenje u kojem se naznačavaju broj odnosno brojevi novih prijava, znak iz prvobitne prijave, kao i vrste robe odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj prijavi i robe odnosno usluge koje su u izdvojenoj ili izdvojenim prijavama.
(5) Izdvojena prijava odnosno izdvojene prijave upisuju se u registar prijava.
(6) Na prijavu za priznanje kolektivnog žiga odnosno žiga garancije neće se primjenjivati odredbe st. (1) do (5) ovog člana.
Član 33.
(Ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje prijave)
Ako je prijava uredna, u smislu člana 30. ovog zakona, Institut ispituje postoje li apsolutni razlozi za odbijanje prijave propisani članom 8. ovog zakona.
Član 34.
(Posebno ispitivanje općeg akta o kolektivnom žigu i žigu garancije)
(1) Prilikom ispitivanja uslova za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije, Institut će posebno ispitati da li je opći akt o kolektivnom žigu odnosno o žigu garancije u skladu s moralom ili javnim poretkom.
(2) Ako je opći akt o kolektivnom žigu odnosno žigu garancije suprotan moralu ili javnom poretku, u skladu s tim će se primijeniti odredbe člana 35. ovog zakona.
(3) Prilikom ispitivanja uslova za priznavanje kolektivnog žiga, Institut će posebno ispitati postoji li vjerovatnoća dovođenja u zabludu učesnika u prometu u pogledu karaktera ili značenja znaka, a posebno ako postoji vjerovatnoća da će se on shvatiti kao pojedinačni žig ili žig garancije a ne kao kolektivni žig.
(4) Ako podnosilac zahtjeva izmjenom općeg akta o kolektivnom žigu odnosno o žigu garancije otkloni prepreke iz st. (1) i (2) ovog člana, prijava za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije neće biti odbijena.
(5) Na sve izmjene općeg akta o kolektivnom žigu odnosno žigu garancije primijenit će se st. (1) i (2) ovog člana.
Član 35.
(Odbijanje zahtjeva za priznanje žiga)
(1) Ako utvrdi da prijava ne ispunjava uslove iz čl. 8. i 11. ovog zakona, Institut će pisanim putem, na osnovu rezultata ispitivanja, obavijestiti podnosioca prijave o razlozima zbog kojih se žig ne može priznati i pozvat će ga da se izjasni o tim razlozima u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana.
(2) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut može jednom produžiti rok iz stava (1) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.
(3) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje žiga u cijelosti ili za pojedinu vrstu robe odnosno usluge, ako podnosilac prijave ne postupi po zahtjevu iz stava (1) ovog člana, ili ako postupi, a Institut idalje smatra da se žig ne može priznati u cijelosti ili za pojedinu vrstu robe odnosno usluge.
(4) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje žiga ako podnosilac prijave ne postupi po zahtjevu Instituta iz člana 34. ovog zakona.
DIO TREĆI - PRIGOVOR
Član 36.
(Objavljivanje prijave)
(1) Prijava koja ispunjava uslove iz člana 30. stav (2) ovog zakona i ako nema razloga za odbijanje prijave iz člana 35. ovog zakona objavljuje se u službenom glasilu.
(2) Podaci iz prijave koji se objavljuju uređuju se provedbenim propisom.
Član 37.
(Ispravljanje grešaka)
(1) U slučaju kada upis u registar ili objava prijave ili registracije žiga ili rješenje Instituta sadrži očiglednu grešku do koje je došlo propustom Instituta, Institut će ispraviti grešku po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.
(2) Pogrešan upis u registar žigova ili objave prijave žiga ili registracije žiga ispravit će se zaključkom koji se ulaže u spis predmeta i objavljuje na službenoj stranici Instituta, a primjerak će se dostaviti stranci.
(3) Rješenje koje sadrži greške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju, kao i druge očigledne netačnosti u rješenju ili njegovim prijepisima, ispravit će se zaključkom.
(4) Zaključak o ispravci greške iz stava (3) ovog člana prilaže se rješenju i čini njegov sastavni dio. Zaključak se dostavlja strankama kojima je dostavljeno rješenje.
(5) Ispravka greške iz stava (3) ovog člana proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.
(6) Za zahtjev za ispravku grešaka iz stava (1) ovog člana ne plaćaju se taksa i naknada troškova.
(7) Za zahtjev za ispravku grešaka do kojih nije došlo propustom Instituta plaćaju se taksa i naknada troškova.
Član 38.
(Primjedbe trećih strana)
(1) Nakon objavljivanja prijave, u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja prijave svako fizičko ili pravno lice i svaka grupa ili tijelo koji predstavljaju proizvođače, pružaoce usluga, trgovce ili potrošače može Institutu dostaviti primjedbe u pisanoj formi.
(2) Lice iz stava (1) ovog člana nije stranka u postupku.
(3) Primjedbe se mogu zasnivati na osnovu konkretnih razloga navedenih u članu 8. ovog zakona, zbog kojih bi prijava za registraciju žiga trebala biti odbijena u odnosu na dio ili na svu robu ili usluge iz prijave.
(4) Institut dostavlja primjedbe iz stava (1) ovog člana podnosiocu prijave za registraciju žiga, koji na njih može odgovoriti u roku od 30 dana od dana prijema primjedbi.
(5) Podnošenje primjedbe ne dovodi u pitanje pravo Instituta da po službenoj dužnosti, prema potrebi, bilo kada prije registracije ponovo pokrene ispitivanje apsolutnih razloga odbijanja iz člana 8. ovog zakona.
Član 39.
(Prigovor)
(1) Nakon objavljivanja prijave, u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja prijave zainteresirana osoba može Institutu pisanim putem podnijeti prigovor u kojem se obrazlaže zašto znak iz objavljene prijave ne ispunjava uslove iz člana 9. ovog zakona.
(2) Zainteresirana osoba iz stava (1) ovog člana je:
a) nosilac ranijeg zaštićenog znaka u slučaju iz člana 9. stav (1) tač. a), b), d) i i) ovog zakona;
b) nosilac ranijeg prava u slučaju iz člana 9. stav (1) tačka c) ovog zakona;
c) nosilac nekog od prava iz člana 9. stav (1) tačka e) ovog zakona;
d) osoba koja bi imala pravo podnijeti prijavu u slučaju iz člana 9. stav (1) tačka g) ovog zakona;
e) osoba iz člana 9. stav (1) tačka f) kao i osobe i nadležna tijela iz člana 11. ovog zakona;
f) nosilac ranije zaštićenog znaka ili sticalac isključive licence na tom znaku;
g) privredni subjekat upisan u sudski ili drugi odgovarajući registar prije dana podnošenja prijave.
(3) Rok za podnošenje prigovora iz stava (1) ovog člana ne može se ni iz kojeg razloga produžiti niti se nakon isteka navedenog roka mogu podnijeti bilo kakve dopune prigovora, uključujući i dostavljanje dodatnih dokaza kojima se prigovor opravdava.
(4) Ako je na datum objavljivanja prijave protiv koje se prigovor podnosi u toku postupak po prigovoru na prijavu žiga koja je osnov za prigovor ili za postupak za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju žiga, odnosno međunarodnog registriranja, ili postupak za prestanak važenja žiga zbog nekorištenja, a prigovor se zasniva na žigu protiv kojeg je pokrenut neki od navedenih postupaka, Institut će zastati s postupkom po prigovoru do pravosnažnosti odluke iz ranije pokrenutog postupka.
(5) Zainteresirana osoba iz stava (1) ovog člana u postupku po prigovoru ima status stranke.
(6) Institut odlučuje u granicama zahtjeva navedenih u prigovoru.
Član 40.
(Sadržaj prigovora)
(1) Prigovor mora sadržavati naročito:
a) ime i prezime odnosno naziv podnosioca prigovora i njegovu adresu odnosno poslovno sjedište;
b) detaljno obrazložene sve razloge i dokaze na kojima podnosilac prigovora zasniva prigovor i kojima dokazuje status zainteresirane osobe iz člana 39. ovog zakona;
c) sve objavljene podatke o prijavi protiv koje se prigovor podnosi, uključujući i broj prijave, ime i prezime i adresu odnosno naziv i poslovno sjedište podnosioca prijave i izgled prijavljenog znaka s popisom vrste robe i usluga;
d) urednu punomoć, ako se prigovor podnosi posredstvom zastupnika.
(2) Podaci i prilozi koje sadrži prigovor propisuju se provedbenim propisom.
Član 41.
(Postupak po prigovoru)
(1) Institut nakon prijema prigovora ispituje da li je prigovor u svemu podnesen u skladu s čl. 39. i 40. ovog zakona te da li sadrži priloge i podatke propisane provedbenim propisom.
(2) Ako prigovor nije uredan u smislu stava (1) ovog člana, Institut će pozvati podnosioca prigovora da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi, u protivnom će zaključkom odbaciti prigovor. Ovaj rok se ne može produžiti.
(3) Ako su ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana, Institut će dostaviti prigovor podnosiocu prijave i pozvati ga da se o njemu pisanim putem izjasni u roku od 60 dana.
(4) Rok iz stava (3) ovog člana ne može se produžiti niti nakon njegovog isteka podnosilac prijave može podnijeti dopune svog odgovora na prigovor, uključujući i dodatne dokaze.
(5) Ako se podnosilac prijave ne izjasni na prigovor u roku iz stava (3) ovog člana, Institut će rješenjem odbiti podneseni zahtjev za priznanje žiga u granicama zahtjeva iz prigovora.
(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (3) ovog člana odgovori na prigovor, Institut ispituje opravdanost navoda iz prigovora, pri čemu može odrediti usmenu raspravu.
(7) Institut može prekinuti postupak na najmanje dva mjeseca, a ne duže od 24 mjeseca u svrhu pokušaja mirnog rješavanja spora, na zajednički zahtjev podnosioca prijave za priznanje žiga i podnosioca prigovora.
(8) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cjelini iznova od dana kada joj Institut dostavi zaključak o nastavljanju postupka.
(9) Ako je prigovor podnesen na osnovu razloga iz člana 9. stav (1) tačka g) ovog zakona, a podnosilac prijave odgovorio je na prigovor, Institut će, s obzirom na okolnosti, uputiti stranke da postojanje razloga iz člana 9. stav (1) tačka g) ovog zakona riješe kao prethodno pitanje u postupku pred nadležnim sudom.
(10) Ako podnosilac prijave istakne da podnosilac prigovora nije koristio žig na kojem zasniva svoj prigovor, podnosilac prigovora dužan je dokazati da je u periodu od pet godina prije objavljivanja prijave protiv koje je podnesen prigovor koristio svoj žig na teritoriji BiH za robu i usluge za koje je prigovor podnesen ili mora dokazati da su postojali ozbiljni razlozi za nekorištenje žiga za tu robu ili usluge pod uslovom da je raniji žig na datum objavljivanja prijave za koju je podnesen prigovor bio registriran najmanje pet godina.
(11) Institut će pozvati podnosioca prigovora da odgovori na zahtjev iz stava (10) ovog člana u roku od 30 dana od dana prijema poziva.
(12) Ako podnosilac prigovora ne dokaže upotrebu svog žiga u smislu stava (10) ovog člana, Institut će rješenjem odbiti prigovor u obimu za koji upotreba nije dokazana.
(13) Nakon isteka roka iz stava (11) ovog člana, Institut odlučuje o utemeljenosti prigovora na osnovu raspoloživih činjenica i dokaza iz ranije dostavljene dokumentacije i izjava.
(14) Ako se podnosilac prijave u postupku po prigovoru odrekne zaštite za robu ili usluge koje su predmet prigovora, nadležni organ će o tome obavijestiti podnosioca prigovora i pozvati ga da se u roku od 15 dana od dana prijema obavještenja izjasni da li ostaje pri prigovoru.
(15) Ako se podnosilac prigovora, u roku propisanom u stavu (14) ovog člana, izjasni da odustaje od prigovora, Institut će donijeti zaključak o obustavljanju postupka, u protivnom, postupak se nastavlja.
(16) Ako tokom postupka ranije pravo na kojem se zasniva prigovor prestane važiti, Institut će obustaviti postupak po prigovoru. Ako se prigovor zasniva na više ranijih prava, postupak se nastavlja, a pravo koje je prestalo važiti neće se uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.
(17) Nakon provedenog postupka po prigovoru, na osnovu utvrđenih činjenica Institut će donijeti odgovarajuće rješenje.
Član 42.
(Rješenje o priznanju žiga)
(1) Ako prijava ispunjava uslove za priznanje iz čl. (8) i (9) ovog zakona, Institut će o tome donijeti zaključak i pozvati podnosioca prijave da u roku od 30 dana plati taksu i troškove postupka za prvih deset godina zaštite, za objavljivanje žiga i ispravu o žigu, te da Institutu dostavi dokaze o izvršenim uplatama.
(2) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (1) ovog člana, smatrat će se da je odustao od prijave i Institut će donijeti zaključak o obustavljanju postupka.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosilac prijave može, uz plaćanje takse i troškova postupka, podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kada je to saznala. Poslije isteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
(4) Ako podnosilac prijave dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (1) ovog člana, Institut će donijeti rješenje o priznanju žiga, prema usvojenom izgledu znaka i popisa robe ili usluga kojima se određuje obim priznate zaštite žiga, objaviti žig i izdati ispravu o žigu.
Član 43.
(Upisivanje rješenja o priznanju žiga u registar žigova)
(1) Rješenje o priznanju žiga s propisanim podacima upisuje se u registar žigova.
(2) Podaci iz rješenja o priznanju žiga koji se upisuje u registar žigova uređuju se provedbenim propisom.
(3) Datum upisivanja rješenja o priznanju žiga u registar žigova je datum rješenja o priznanju žiga.
Član 44.
(Objavljivanje žiga)
(1) Registrirani žig s propisanim podacima objavljuje se u službenom glasilu.
(2) Podaci o žigu koji se objavljuju uređuju se provedbenim propisom.
Član 45.
(Isprava o žigu)
(1) Institut će izdati ispravu o žigu zajedno s rješenjem o priznanju žiga.
(2) Sadržaj i izgled isprave o žigu uređuju se provedbenim propisom.
DIO ČETVRTI - POSTUPAK MEĐUNARODNOG REGISTRIRANJA ŽIGA
Član 46.
(Primjena zakona na međunarodno registrirane žigove)
Na međunarodno registrirane žigove za koje je zaštita zatražena i za teritoriju BiH prema Madridskom sporazumu o međunarodnom registriranju žigova (u daljnjem tekstu: Madridski sporazum) i Protokolu koji se odnosi na Madridski sporazum (u daljnjem tekstu: Madridski protokol) primjenjuju se odredbe ovog zakona i provedbenog propisa u svim pitanjima koja nisu uređena tim ugovorima, osim ako odredbama ovog dijela zakona nije drugačije propisano.
Član 47.
(Zahtjev za međunarodno registriranje žiga i zahtjev za upisivanje promjene u Međunarodni registar)
(1) Nosilac žiga iz BiH odnosno podnosilac prijave u BiH može podnijeti zahtjev za međunarodno registriranje žiga, kao i zahtjev za upisivanje promjena u Međunarodnom registru u skladu s Madridskim sporazumom i Madridskim protokolom.
(2) Zahtjevi iz stava (1) ovog člana podnose se putem Instituta na način kako je propisano Madridskim sporazumom, Madridskim protokolom, Zajedničkim pravilnikom Madridskog sporazuma i Madridskog protokola (u daljnjem tekstu: Madridski pravilnik), ovim zakonom i provedbenim propisom.
(3) Za zahtjeve iz stava (1) ovog člana plaćaju se takse i troškovi postupka Institutu, a međunarodne takse direktno Međunarodnom birou Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Međunarodni biro).
Član 48.
(Postupak za međunarodno registriranje žiga pred Institutom)
(1) Postupak za međunarodno registriranje žiga pokreće se podnošenjem zahtjeva za međunarodno registriranje žiga.
(2) Uz zahtjev za međunarodno registriranje žiga podnosi se:
a) izgled znaka;
b) uredno sastavljen i klasificiran popis robe ili usluga na engleskom jeziku;
c) punomoć, ako se zahtjev podnosi posredstvom punomoćnika,
(3) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev, uređuju se provedbenim propisom.
(4) Ako zahtjev za međunarodno registriranje žiga nije uredan, Institut će pisanim putem pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.
(5) Na obrazloženi zahtjev podnosioca zahtjeva rok iz stava (4) ovog člana može se produžiti najviše za 60 dana.
(6) Ako podnosilac zahtjeva u ostavljenom roku iz stava (4) odnosno stava (5) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev za međunarodno registriranje žiga.
(7) Ako je zahtjev za međunarodno registriranje žiga uredan, Institut će zaključkom pozvati podnosioca zahtjeva da plati takse i troškove postupka Institutu, kao i taksu Međunarodnom birou za međunarodno registriranje žiga i da dostavi dokaz o izvršenim uplatama.
(8) Kada podnosilac zahtjeva za međunarodno registriranje žiga dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (7) ovog člana, Institut će Međunarodnom birou dostaviti zahtjev za međunarodno registriranje žiga.
(9) Ako podnosilac zahtjeva za međunarodno registriranje žiga u ostavljenom roku ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati iz stava (7) ovog člana, smatrat će se da je zahtjev povučen, o čemu će Institut donijeti zaključak.
Član 49.
(Odbijanje zaštite međunarodno registriranog žiga prijavljenog za BiH)
(1) Ako međunarodni žig prijavljen za BiH posredstvom Madridskog sporazuma ili Madridskog protokola ne ispunjava uslove iz člana 8. ovog zakona, Institut će posredstvom Međunarodnog biroa, pisanim putem, u skladu s Madridskim sporazumom ili Madridskim protokolom, izdati privremeno odbijanje međunarodne registracije i pozvati nosioca međunarodnog žiga da se u roku od četiri mjeseca od datuma privremenog odbijanja, posredstvom domaćeg zastupnika, izjasni o navedenim razlozima zbog kojih se njegov žig ne može priznati u BiH.
(2) U daljnjem postupku shodno se primjenjuju odredbe člana 35. ovog zakona.
Član 50.
(Prigovor na međunarodno registrirani žig prijavljen za BiH)
(1) Za potrebe međunarodno registriranih žigova prijavljenih za BiH, prema Madridskom sporazumu i Madridskom protokolu, objavljivanjem prijave propisane u članu 36. ovog zakona smatra se objavljivanje međunarodno registriranog žiga u službenom glasilu o međunarodno registriranim žigovima koje izdaje Međunarodni biro (u daljnjem tekstu: službeno glasilo Međunarodnog biroa).
(2) Rok za podnošenje prigovora na međunarodno registrirani žig počinje teći od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca naznačenog na izdanju službenog glasila Međunarodnog biroa u kojem je taj međunarodno registrirani žig objavljen.
(3) Institut, posredstvom Međunarodnog biroa, nosiocu međunarodno registriranog žiga dostavlja obavještenje o privremenom odbijanju na osnovu prigovora i poziva ga da imenuje domaćeg zastupnika.
(4) Zastupnik iz stava (3) ovog člana mora u roku od četiri mjeseca od datuma obavještenja o odbijanju dostaviti Institutu punomoć o zastupanju.
(5) Institut zastupniku iz stava (3) ovog člana dostavlja primjerak prigovora nakon podnošenja punomoći iz stava (4) ovog člana.
(6) Ako nosilac međunarodno registriranog žiga ne imenuje zastupnika, smatra se da je odustao od prijave.
(7) Rok za odgovor na prigovor je 60 dana od dana prijema prigovora zastupnika.
(8) Rokovi iz st. (4) i (6) ovog člana ne mogu se produžiti.
(9) U daljnjem postupku shodno se primjenjuju odredbe člana 41. ovog zakona.
(10) Za potrebe dokazivanja upotrebe žiga datumom međunarodnog registriranja žiga smatra se datum isteka roka iz člana 5. stav (2) Madridskog sporazuma ili člana 5. stav (2) tačka a) Madridskog protokola, ili ako na taj datum postupak odobravanja zaštite ili postupak po prigovoru nije okončan, datum obavještenja o konačnoj odluci Instituta o odobravanju zaštite upućenog Međunarodnom birou.
Član 51.
(Obavještenje Međunarodnom birou)
U roku od pet godina od datuma međunarodne registracije Institut će, bez odgađanja, obavijestiti Međunarodni biro o svim činjenicama i odlukama koje utiču na valjanost prijave međunarodnog žiga ili registracije nacionalnog žiga na kojem se zasnivala međunarodna registracija.
Član 52.
(Pretvaranje - transformacija međunarodne registracije žiga u nacionalnu prijavu žiga)
(1) Ako zahtjev nosioca međunarodne registracije žiga za pretvaranje međunarodne registracije u nacionalnu prijavu žiga ispunjava sve pretpostavke propisane Madridskim protokolom za takvo pretvaranje, a na datum ili prije datuma brisanja međunarodne registracije žiga iz međunarodnog registra takav žig uživa zaštitu za teritoriju BiH, žig će se upisati u registar žigova koji vodi Institut, pod uslovom da su prethodno plaćene takse i troškovi postupka za postupak transformacije i takse i troškovi postupka za održavanje žiga u vrijednosti tokom desetogodišnjeg perioda te za objavu podataka o žigu.
(2) Ako zahtjev nosioca međunarodne registracije žiga za pretvaranje međunarodne registracije u nacionalnu prijavu žiga ispunjava sve pretpostavke propisane Madridskim protokolom za takvo pretvaranje, a na datum ili prije datuma brisanja međunarodne registracije žiga iz međunarodnog registra, u toku je postupak ispitivanja uslova za priznanje zaštite tom žigu za teritoriju BiH, takav postupak smatrat će se sastavnim dijelom postupka nacionalne prijave žiga, koji se provodi u skladu s odredbama ovog zakona.
(3) Kao datum nacionalne prijave žiga koja proizlazi iz zahtjeva za pretvaranje (transformaciju) međunarodne registracije žiga u nacionalnu prijavu žiga, uzima se datum međunarodne registracije ili datum naknadnog naznačenja za teritoriju BiH.
Član 53.
(Zamjena nacionalno registriranog žiga međunarodnom registracijom)
(1) Ako su ispunjeni uslovi propisani Madridskim protokolom, na zahtjev nosioca nacionalne registracije žiga i ujedno nosioca identične međunarodne registracije žiga za koju je zaštita priznata za teritoriju BiH, Institut upisuje u registar žigova odgovarajuću odluku da se nacionalno registrirani žig smatra zamijenjenim identičnom međunarodnom registracijom žiga.
(2) Ako se zahtjevu iz stava (1) ovog člana udovolji, Institut obavještava Međunarodni biro o obavljenoj registraciji zamjene.
Član 54.
(Teritorijalno proširenje međunarodnog žiga)
(1) Nosilac međunarodno registriranog žiga može podnijeti zahtjev za teritorijalno proširenje međunarodnog žiga na BiH.
(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana može se odnositi na svu robu i usluge za koje je žig registriran ili na jedan njihov dio.
(3) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana uređuje se provedbenim propisom.
DIO PETI - SADRŽAJ, STICANJE I OBIM PRAVA
Član 55.
(Isključiva prava nosioca žiga)
(1) Nosilac žiga ima pravo drugim osobama zabraniti da neovlašteno koriste:
a) znak koji je identičan njegovom žigu u odnosu na robu ili usluge koje su identične robi ili uslugama za koje je žig registriran;
b) znak koji je identičan ili sličan njegovom žigu u odnosu na robu ili usluge koje su iste ili slične robi ili uslugama za koje je žig registriran ako postoji vjerovatnoća da javnost može biti dovedena u zabludu, što uključuje vjerovatnoću dovođenja u vezu s tim znakom i žigom;
c) znak koji je identičan ili sličan njegovom žigu u odnosu na robu ili usluge koje nisu slične onima za koje je žig registriran kada taj žig ima ugled u BiH i kada korištenje tog znaka bez opravdanog razloga nelojalno koristi distinktivni karakter ili ugled žiga ili im nanosi štetu (čuveni žig).
(2) U smislu stava (1) ovog člana, nosilac žiga ima pravo zabraniti sljedeće:
a) stavljanje zaštićenog znaka na robu, njeno pakovanje ili sredstva za obilježavanje robe;
b) nuđenje robe, njeno stavljanje u promet ili njeno skladištenje u te svrhe, ili obavljanje usluga pod zaštićenim znakom;
c) uvoz, izvoz ili tranzit robe pod zaštićenim znakom;
d) korištenje zaštićenog znaka u poslovnoj dokumentaciji ili u reklami;
e) upotrebu zaštićenog znaka u komparativnom oglašavanju na način koji je protivan propisima.
(3) Prava koja proizlaze iz ovog člana imaju djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja žiga u registar žigova.
Član 56.
(Pravo zabrane pripremnih radnji povezanih s upotrebom pakovanja ili drugih sredstava)
Kada postoji rizik da bi se ambalaža, naljepnice, etikete, sigurnosna obilježja ili oznake ili obilježja ili oznake autentičnosti, ili bilo koja druga sredstva na kojima je žig istaknut, mogli upotrebljavati u vezi s robom i da bi se takvom upotrebom povrijedilo pravo nosioca registriranog žiga, nosilac žiga ima pravo zahtijevati da se spriječi i sljedeće:
a) isticanje znaka identičnog ili sličnog žigu na pakovanju, naljepnicama, etiketama, sigurnosnim obilježjima ili oznakama ili obilježjima ili oznakama autentičnosti ili na bilo kojim drugim sredstvima na kojima žig može biti istaknut;
b) nuđenje ili stavljanje u promet, ili skladištenje u te svrhe, ili uvoz ili izvoz, pakiranja, naljepnica, etiketa, sigurnosnih obilježja ili oznaka ili obilježja ili oznaka autentičnosti ili bilo kojih drugih sredstava na kojima je žig istaknut.
Član 57.
(Reprodukcija žiga u rječniku)
Ako reprodukcija žiga u rječniku, enciklopediji ili sličnim djelima, uključujući i ona u elektronskoj formi, stvara utisak da je žig generički naziv za robu ili usluge za koje je registriran, na zahtjev nosioca žiga izdavač djela mora osigurati, najkasnije u sljedećem izdanju, da reprodukcija žiga bude praćena naznakom da je žig registriran (oznaka R).
Član 58.
(Iscrpljenje prava nosioca žiga)
(1) Žig ne daje pravo njegovom nosiocu da zabrani njegovo korištenje u vezi s robom koju je nosilac žiga ili osoba koju je on ovlastio, označio žigom i stavio u promet bilo gdje u svijetu.
(2) Odredba stava (1) ovog člana neće se primijeniti u slučaju postojanja opravdanog razloga nosioca žiga da se suprotstavi daljnjem stavljanju u promet žigom označene robe, posebno ako je došlo do kvara ili druge bitne promjene stanja robe poslije njenog prvog stavljanja u promet.
Član 59.
(Ograničenje prava nosioca žiga)
(1) Nosilac žiga ne može zabraniti drugoj osobi da pod istim ili sličnim znakom stavlja u promet svoju robu ili usluge ako taj znak predstavlja poslovno ime ili naziv te osobe koji je na savjestan način stečen prije priznatog datuma prvenstva žiga.
(2) Nosilac žiga ne može zabraniti drugoj osobi da, u skladu s dobrim poslovnim običajima, u privrednom prometu koristi:
a) svoje ime ili adresu;
b) naznaku vrste, kvaliteta, količine, namjene, vrijednosti, geografskog porijekla, vremena proizvodnje ili drugog svojstva robe ili usluga;
c) žigom zaštićeni znak kad je njegovo korištenje neophodno radi naznake namjene robe ili usluge, posebno kad je riječ o rezervnim dijelovima ili priboru.
(3) Ako je predmet zaštite kolektivnog žiga ili žiga garancije znak koji ukazuje na određeni geografski lokalitet s kojeg potiče roba ili usluga označena njime, korisnik kolektivnog žiga ili žiga garancije ne može zabraniti drugom da taj znak koristi u skladu s dobrim poslovnim običajima niti može zabraniti njegovo korištenje ovlaštenom korisniku iste ili slične registrirane oznake geografskog porijekla za istu ili sličnu vrstu robe ili usluga.
(4) Nosilac žiga ne može zabraniti drugoj osobi da isti ili sličan znak koristi za obilježavanje robe ili usluga druge vrste, osim ako je u pitanju čuveni žig.
(5) Nosilac registriranog čuvenog žiga može zabraniti drugoj osobi da isti ili sličan znak koristi za obilježavanje robe odnosno usluga koje nisu slične onima za koje je žig registriran ako bi korištenje takvog znaka upućivalo na povezanost te robe odnosno usluga i nosioca zaštićenog čuvenog žiga i ako postoji vjerovatnost da bi nosilac čuvenog žiga trpio štetu takvim korištenjem.
Član 60.
(Sticanje i važenje žiga)
(1) Žig se stiče upisom u registar žigova, a važi od datuma podnošenja prijave.
(2) Žig traje deset godina, računajući od datuma podnošenja prijave, s tim što se uz plaćanje takse i troškova postupka njegovo važenje može produžavati neograničen broj puta.
(3) Sadržaj zahtjeva za produženje važenja žiga uređuje se provedbenim propisom.
(4) Zahtjev za produženje važenja žiga podnosi se najranije šest mjeseci prije isteka registracije.
(5) Zahtjev za produženje važenja žiga može se podnijeti u dodatnom roku od šest mjeseci od isteka registracije, s tim što se takse i troškovi postupka plaćaju u dvostrukom iznosu unutar tog dodatnog roka.
Član 61.
(Obaveza korištenja žiga)
(1) Nosilac žiga dužan je koristiti žig.
(2) Ako se bez opravdanog razloga žig ne koristi, uz plaćanje takse i troškova postupka, u skladu s članom 78. ovog zakona, svaka zainteresirana osoba može pokrenuti postupak za prestanak važenja tog žiga zbog nekorištenja.
Član 62.
(Razdvajanje žiga)
(1) Žig koji je registriran za više vrsta robe odnosno usluga (u daljnjem tekstu: prvobitna registracija), na zahtjev nosioca žiga, u svako doba može se razdvojiti na dva ili više registriranih žigova, tako što će se razdvojiti popis robe ili usluga.
(2) Sadržaj zahtjeva za razdvajanje žiga uređuje se provedbenim propisom.
(3) Izdvojeni žig zadržava sva prava iz prvobitne registracije.
(4) O razdvajanju žiga Institut će donijeti posebno rješenje u kojem se naznačavaju: broj prvobitne registracije, broj odnosno brojevi novih žigova, znak iz prvobitne registracije, kao i roba odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj registraciji i roba odnosno usluge koje su u izdvojenom žigu ili izdvojenim žigovima.
(5) Izdvojeni žig odnosno izdvojeni žigovi upisuju se u registar žigova i objavljuju u službenom glasilu.
(6) Institut će izdati ispravu o izdvojenom žigu odnosno izdvojenim žigovima, zajedno s rješenjem o priznanju tih žigova.
(7) Na kolektivni žig odnosno žig garancije neće se primjenjivati odredbe st. (1) do (6) ovog člana.
DIO ŠESTI - PROMJENE U PRIJAVI ILI REGISTRACIJI ŽIGA
Član 63.
(Promjena imena i/ili adrese nosioca prava)
(1) Na zahtjev nosioca žiga odnosno podnosioca prijave, uz plaćanje takse i troškova postupka Institut će donijeti rješenje o upisivanju u odgovarajući registar promjene imena i/ili adrese nosioca žiga odnosno podnosioca prijave.
(2) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje promjene imena i/ili adrese nosioca prava koji se odnosi na više žigova odnosno više prijava, pod uslovom da su registarski brojevi odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.
(3) Za upisivanje promjena u skladu sa stavom (2) ovog člana za svaku zahtijevanu promjenu plaćaju se posebno taksa i troškovi postupka.
(4) Svaku upisanu promjenu iz stava (1) ovog člana, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će objaviti u službenom glasilu.
(5) Sadržaj zahtjeva za upisivanje promjene iz stava (1) ovog člana uređuje se provedbenim propisom.
Član 64.
(Ograničenje popisa robe i usluga)
(1) Na registriranom žigu odnosno podnesenoj prijavi, na zahtjev nosioca žiga odnosno podnosioca prijave, može se ograničiti popis robe odnosno usluga.
(2) Sadržaj zahtjeva za upisivanje promjene iz stava (1) ovog člana uređuje se provedbenim propisom.
(3) Za zahtjev podnesen u skladu sa stavom (1) ovog člana plaćaju se taksa i troškovi postupka.
(4) O zahtjevu za ograničenje popisa robe odnosno usluga registriranog žiga odnosno prijave Institut će donijeti posebno rješenje.
(5) Rješenje iz stava (4) ovog člana objavljuje se u službenom glasilu.
(6) Institut će izdati ispravu o žigu s ograničenim popisom robe odnosno usluga zajedno s rješenjem iz stava (4) ovog člana kojim se ograničava popis robe odnosno usluga.
Član 65.
(Prijenos prava)
(1) Prijenos žiga odnosno prava iz prijave može se izvršiti na osnovu ugovora o prijenosu prava, kao i na osnovu statusne promjene nosioca žiga odnosno podnosioca prijave, sudske ili administrativne odluke.
(2) Žig odnosno pravo iz prijave može se prenijeti na drugu osobu ili na druge osobe za sve ili samo neku robu ili usluge.
(3) Prijenos žiga odnosno prava iz prijave se može prenijeti nezavisno od bilo kakvog prijenosa pravnog lica na koje je registriran u odnosu na neke ili u odnosu na sve proizvode ili usluge za koje je registriran.
(4) Prijenos vlasništva na pravnom licu uključuje i prijenos žiga, osim ako postoji sporazum u kojemu se navodi drugačije ili okolnosti koje jasno nalažu drugačije.
(5) Prijenos prava iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar Instituta na zahtjev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili sticaoca prava.
(6) Neće se odobriti upisivanje prijenosa žiga odnosno prava iz prijave na osnovu ugovora o prijenosu prava ako bi takav prijenos na očigledan način mogao stvoriti zabunu u prometu u pogledu vrste, kvaliteta ili geografskog porijekla robe odnosno usluga za koje je žig registriran odnosno za koje je podnesena prijava za priznanje žiga, izuzev ako se sticalac prava odrekne zaštite za one vrste robe odnosno usluge u odnosu na koje mogućnost zabune postoji.
(7) Neće se odobriti upisivanje prijenosa žiga odnosno prava iz prijave koji se odnosi samo na neku robu odnosno uslugu, u slučaju kada su vrste robe odnosno usluge koje se prenose bitno slične robi odnosno uslugama koje su obuhvaćene žigom odnosno prijavom za priznanje žiga prenosioca.
(8) Upisivanje prijenosa prava iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja.
(9) O upisivanju prijenosa prava iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar Institut će donijeti posebno rješenje.
(10) Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet prijenosa prava.
Član 66.
(Ugovor o prijenosu prava)
(1) Ugovorom o prijenosu prava iz člana 65. stav (1) ovog zakona nosilac žiga odnosno podnosilac prijave može prenijeti žig odnosno pravo iz prijave, i to za sve ili samo za neke vrste robe odnosno usluge.
(2) Ugovor o prijenosu prava iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora sadržavati naznaku ugovornih strana, broj žiga ili broj prijave i visinu naknade, ako je ugovorena, i robu i usluge za koje se žig prenosi.
Član 67.
(Licenca)
(1) Nosilac žiga odnosno podnosilac prijave može ugovorom o licenci ustupiti pravo korištenja žiga odnosno prava iz prijave, i to za sve ili samo za neke vrste robe ili usluge.
(2) Ugovor o licenci iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora sadržavati: naznaku ugovornih strana, broj žiga ili broj prijave, vrijeme trajanja licence, robu, odnosno usluge za koje se licenca daje i obim licence.
(3) Ugovor o licenci iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar na zahtjev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili sticaoca prava.
(4) Upisivanje ugovora o licenci iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim osobama od datuma upisivanja.
(5) Institut donosi rješenje o upisivanju ugovora o licenci iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar.
(6) Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet ugovora o licenci.
(7) Nosilac žiga koji je ujedno i davalac licence tog žiga može se pozvati na prava koja proizlaze iz žiga, a protiv sticaoca licence koji krši neku od odredbi iz ugovora o licenci u odnosu na njeno trajanje, oblik obuhvaćen registracijom u kojem se žig može koristiti, obim robe odnosno usluga za koje je data licenca, područje na kojem se žig može isticati ili kvalitet proizvedene robe odnosno usluga koje pruža korisnik licence.
Član 68.
(Objavljivanje prijenosa prava i licence)
Institut će u službenom glasilu objaviti da je prijenos prava i/ili licenca iz čl. 66. i 67. ovog zakona upisan u odgovarajući registar.
Član 69.
(Zalog)
(1) Žig odnosno pravo iz prijave može biti predmet ugovora o zalogu, i to za sve ili samo za neke vrste robe ili usluge.
(2) Ugovor o zalogu iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora sadržavati: dan zaključenja, ime i prezime ili poslovno ime, prebivalište ili boravište odnosno sjedište ugovornih strana, kao i dužnika ako su to različite osobe, registarski broj žiga odnosno broj prijave za priznanje žiga i podatke o potraživanju koje se osigurava založnim pravom.
(3) Povjerilac stiče založno pravo upisom u odgovarajući registar Instituta.
(4) Ugovor o zalogu iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar, uz plaćanje takse i troškova postupka, na zahtjev nosioca žiga odnosno podnosioca prijave ili založnog povjerioca.
(5) Institut donosi rješenje o upisivanju ugovora o zalogu iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar.
(6) Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet ugovora o zalogu.
Član 70.
(Postupak za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga)
(1) Postupak za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga u odgovarajući registar Instituta pokreće se pisanim zahtjevom.
(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi se:
a) dokaz o pravnom osnovu upisa koji se traži;
b) punomoć, ako se postupak za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga pokreće posredstvom punomoćnika.
(3) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje prijenosa prava koji se odnosi na više žigova odnosno više prijava, pod uslovom da su raniji nosilac prava i novi nosilac prava isti u svakom žigu odnosno prijavi i da su registarski brojevi žigova odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.
(4) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje licence i zaloga koji se odnose na više žigova odnosno više prijava, pod uslovom da su nosilac prava i sticalac licence odnosno zaloga isti u svakom žigu odnosno prijavi i da su registarski brojevi žigova odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.
(5) Za zahtjeve iz st. (3) i (4) ovog člana plaćaju se takse i troškovi postupka za svaki žig ili prijavu koji su naznačeni u zahtjevu.
(6) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev uređuju se provedbenim propisom.
Član 71.
(Urednost zahtjeva za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga)
(1) Zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga je uredan ako sadrži podatke iz člana 70. stav (2) ovog zakona i druge propisane podatke.
(2) Ako zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga nije uredan, Institut će pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.
(3) Uz obrazloženje podnosioca zahtjeva i plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (2) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 ni duže od 60 dana.
(4) Ako podnosilac zahtjeva u roku iz stava (2) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev.
Član 72.
(Ispitivanje pravnog osnova zahtjeva za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga)
(1) Ako je zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga uredan, u smislu člana 71. stav (1) ovog zakona, Institut će ispitati ispunjava li pravni osnov na kojem se taj zahtjev zasniva zakonom propisane uslove za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga.
(2) Ako pravni osnov na kojem se zasniva zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom, Institut će pozvati podnosioca zahtjeva da se u roku od 30 dana od dana prijema poziva izjasni o razlozima zbog kojih se upisivanje ne može izvršiti.
(3) Uz obrazloženje podnosioca zahtjeva i plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (2) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 ni duže od 60 dana.
(4) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence i zaloga ako se podnosilac zahtjeva u roku iz stava (2) ovog člana ne izjasni o razlozima zbog kojih se upisivanje ne može odobriti, ili ako se izjasni, a Institut idalje smatra da se upisivanje ne može odobriti.
(5) Na sva pitanja koja se odnose na prijenos prava, licencu i zalog, a koja nisu regulirana ovim zakonom, primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o obligacionim odnosima i propisa o stvarnim pravima.
DIO SEDMI - PRESTANAK PRAVA
Član 73.
(Prestanak važenja žiga)
(1) Žig prestaje da važi istekom roka od deset godina, za koji su plaćeni taksa i troškovi postupka, ako se njegovo važenje ne produži.
(2) Žig prestaje da važi i prije isteka roka iz stava (1) ovog člana:
a) ako se nosilac žiga odrekne svog prava - narednog dana od dana predaje Institutu izjave o odricanju;
b) na osnovu sudske odluke odnosno odluke Instituta, u slučajevima predviđenim ovim zakonom - danom određenim tom odlukom;
c) ako je prestalo pravno lice odnosno ako je umrlo fizičko lice koje je nosilac žiga - danom prestanka odnosno smrti, osim ako je žig prešao na pravne sljednike tog lica.
(3) Kolektivni žig i žig garancije prestaju važiti i ako Institut tokom ispitivanja izmjena općeg akta o kolektivnom žigu odnosno o žigu garancije utvrdi da nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 34. stav (1) ovog zakona.
(4) U slučajevima iz stava (2) tač. a) i c) i stava (3) ovog člana Institut će donijeti posebno rješenje.
Član 74.
(Pravo trećeg lica)
(1) Ako je u registru žigova upisano određeno pravo u korist trećeg lica, nosilac žiga ne može se odreći žiga bez pisane saglasnosti osobe na čije je ime upisano to pravo.
(2) Ako nosilac žiga u određenom roku ne plati propisanu taksu i troškove postupka, a u registru žigova je upisano pravo u korist trećeg lica, Institut će to lice obavijestiti da nisu plaćeni taksa i troškovi postupka i da ih može platiti u roku od šest mjeseci od dana prijema obavještenja i time održati važenje žiga.
DIO OSMI - PROGLAŠAVANJE RJEŠENJA O PRIZNANJU ŽIGA NIŠTAVIM
Član 75.
(Uslovi za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim)
(1) Rješenje o priznanju žiga može se proglasiti ništavim u cjelini ili samo za neku vrstu robe ili uslugu ako se utvrdi da u vrijeme registracije žiga nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje žiga predviđeni ovim zakonom.
(2) Rješenje o priznanju kolektivnog žiga ili žiga garancije može se proglasiti ništavim i ako se utvrdi da opći akt o kolektivnom žigu ili opći akt o žigu garancije odnosno njihove izmjene nisu ispunjavali, odnosno ne ispunjavaju uslove iz člana 34. stav (1) ovog zakona.
Član 76.
(Prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim)
(1) Rješenje o priznanju žiga može se proglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu zainteresiranog lica ili pravobranioca BiH ili ombudsmena BiH za sve vrijeme trajanja žiga.
(2) Prijedlog za proglašavanje ništavim može se podnijeti po osnovu jednog ili više ranijih prava.
(3) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim na osnovu člana 9. stav (1) ovog zakona može podnijeti samo nosilac starijeg prava ili osoba koju on ovlasti, osim ako je tokom pet uzastopnih godina prije podnošenja prijedloga znao za korištenje kasnijeg žiga čiji je nosilac bio savjestan i nije se protivio korištenju kasnijeg žiga.
(4) Ako je izjavljen prigovor na podnesenu prijavu žiga iz razloga propisanih u članu 9. stav (1) ovog zakona pa je rješenje o odbijanju prigovora pravosnažno, prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju žiga ista osoba ne može podnijeti iz istih razloga koji su navedeni u odbijenom prigovoru, osim ako podnosilac prijedloga ne dostavi nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja u postupku po prigovoru.
(5) Rješenje o priznanju žiga ne može se proglasiti ništavim na osnovu člana 9. stav (1) tač. a), b), c) i d) ovog zakona ako raniji žig, bez opravdanog razloga, nije korišten u BiH za obilježavanje robe ili usluga na koje se odnosi u periodu od pet godina prije podnošenja prijedloga za proglašavanje ništavim, izuzev ako je podnosilac prijave kasnijeg žiga bio nesavjestan.
(6) Institut odlučuje u granicama zahtjeva navedenih u prijedlogu za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim.
(7) Uz prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju žiga podnose se odgovarajući dokazi.
Član 77.
(Postupak za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim)
(1) Postupak za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim pokreće se pisanim prijedlogom za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim.
(2) Sadržaj prijedloga iz stava (1) ovog člana, kao i prilozi uz prijedlog, uređuju se provedbenim propisom.
(3) Prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim je uredan ako sadrži propisane podatke.
(4) Ako prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim nije uredan, Institut će pozvati podnosioca prijedloga da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.
(5) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijedloga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (4) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 ni duže od 60 dana.
(6) Ako podnosilac prijedloga u roku iz stava (4) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti prijedlog.
(7) Uredan prijedlog Institut će dostaviti nosiocu žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.
(8) Na obrazloženi zahtjev nosioca žiga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (7) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 ni duže od 60 dana.
(9) Ako nosilac žiga u ostavljenom roku ne odgovori na prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim, Institut će proglasiti žig ništavim za onu vrstu robe ili usluge za koje je to u prijedlogu zahtijevano.
(10) Ako to ocijeni neophodnim, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom podnesenog prijedloga za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim.
(11) Ako je prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim podnesen iz razloga iz člana 9. stav (1) tačka g) ovog zakona, a nosilac žiga je odgovorio na prijedlog, Institut će, s obzirom na okolnosti, uputiti stranke da postojanje razloga iz člana 9. stav (1) tačka g) ovog zakona riješe kao prethodno pitanje u postupku pred nadležnim sudom.
(12) Institut može prekinuti postupak na najmanje dva mjeseca, a ne duže od 24 mjeseca u svrhu pokušaja mirnog rješavanja spora, na zajednički zahtjev nosioca prava na žig i podnosioca prijedloga.
(13) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći, počinju za zainteresiranu stranku teći u cjelini iznova od dana kada joj Institut dostavi zaključak o nastavljanju postupka.
(14) Ako je na datum podnošenja prijedloga za proglašenje žiga ništavim na osnovu ranijeg žiga u toku postupak povodom zahtjeva za prestanak ili prijedloga za proglašenje tog ranijeg žiga ništavim ili neki drugi postupak, Institut će prekinuti postupak povodom prijedloga za proglašenje žiga ništavim do pravosnažnog rješenja iz ranije pokrenutih postupaka.
(15) Ako tokom postupka ranije pravo na kojem se zasniva prijedlog za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim prestane važiti, Institut će obustaviti postupak po prijedlogu za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim. Ako se prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim zasniva na više ranijih prava, postupak se nastavlja, a pravo koje je prestalo važiti neće se uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.
(16) Poslije provedenog postupka po prijedlogu za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim, Institut će donijeti odgovarajuće rješenje.
(17) Podatke o proglašavanju rješenja o priznanju žiga ništavim, koje je pravosnažno u upravnom postupku, Institut će objaviti u službenom glasilu.
DIO DEVETI - POSEBNI SLUČAJEVI PRESTANKA VAŽENJA ŽIGA
Član 78.
(Prestanak važenja žiga zbog nekorištenja)
(1) Na zahtjev zainteresirane osobe, Institut će donijeti rješenje o prestanku važenja žiga u cjelini ili samo za neke vrste robe ili uslugu ako nosilac žiga ili osoba koju je on ovlastio, bez opravdanog razloga, nije na tržištu BiH ozbiljno koristila žig za obilježavanje robe odnosno usluga na koje se taj žig odnosi, u neprekidnom periodu od pet godina.
(2) Zahtjev za prestanak važenja žiga zbog nekorištenja ne može se podnijeti prije isteka roka od pet godina od datuma okončanja postupka registracije.
(3) U postupku po zahtjevu za prestanak važenja žiga zbog nekorištenja žiga, nosilac žiga ili osoba koju je on ovlastio dužni su dokazati da su žig koristili tokom perioda od pet godina koje su prethodile datumu podnošenja zahtjeva za prestanak važenja žiga zbog nekorištenja.
(4) Korištenjem žiga, u smislu stava (1) ovog člana, smatra se i korištenje znaka zaštićenog žigom u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju distinktivni karakter znaka, kao i korištenje zaštićenog znaka na robi ili pakovanju robe namijenjene isključivo izvozu.
(5) Opravdanim razlogom za nekorištenje žiga iz stava (1) ovog člana smatrat će se okolnost koja je nastala nezavisno od volje nosioca žiga, a koja predstavlja smetnju za korištenje žiga, kao što su odluka državnog organa, zabrana uvoza ili izvoza ili druga zabrana koja se odnosi na robu ili usluge za koje je priznata zaštita žigom.
(6) Korištenje žiga, uz saglasnost nosioca žiga ili korištenje žiga od osobe ovlaštene da koristi kolektivni žig ili žig garancije, smatra se korištenjem od nosioca žiga.
(7) Korištenjem žiga ne smatra se reklamiranje zaštićenog znaka bez mogućnosti nabavke robe, odnosno korištenja usluge za koju je znak zaštićen.
(8) Institut neće donijeti rješenje o prestanku važenja žiga zbog nekorištenja ako je korištenje žiga počelo ili je nastavljeno poslije isteka neprekidnog perioda od pet godina u kojem žig nije korišten, a prije podnošenja zahtjeva za prestanak važenja žiga zbog nekorištenja, osim ako je do započinjanja ili nastavljanja korištenja žiga došlo nakon što je nosilac prava saznao da će biti podnesen zahtjev za prestanak važenja njegovog žiga i ako je korištenje započeto ili nastavljeno u periodu od tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva za prestanak važenja žiga.
Član 79.
(Dodatni razlozi za prestanak važenja kolektivnog žiga i žiga garancije)
(1) Kolektivni žig i žig garancije prestaju važiti u sljedećim slučajevima:
a) ako nosilac ne preduzme razumne mjere da spriječi upotrebu žiga na način koji nije u skladu s uslovima korištenja iz općeg akta o kolektivnom žigu odnosno o žigu garancije, uključujući sve izmjene i dopune općeg akta upisanog u Registar žigova;
b) ako korisnik kolektivnog žiga odnosno žiga garancije koristi predmetni žig dovodeći učesnike u prometu u zabludu na način utvrđen članom 34. stavom (2) ovog zakona;
c) ako izmjena općeg akta o kolektivnom žigu odnosno o žigu garancije ne sadrži elemente iz člana 20. ovog zakona, osim ako je nosilac žiga naknadnim izmjenama uskladi s tim članom.
(2) Izmjene i dopune općeg akta o kolektivnom žigu odnosno žigu garancije proizvode dejstvo od datuma unosa podataka o ovim promjenama u registar žigova.
Član 80.
(Određivanje datuma prestanka važenja žiga zbog nekorištenja)
U slučaju iz člana 78. ovog zakona, žig prestaje važiti na datum podnošenja zahtjeva za prestanak važenja žiga zbog nekorištenja ili ako se na zahtjev jedne od stranaka utvrdi neki raniji datum na koji se pojavio neki od razloga za prestanak važenja žiga.
Član 81.
(Prestanak važenja žiga u drugim slučajevima)
(1) Institut će, na zahtjev zainteresirane osobe, donijeti rješenje o prestanku važenja žiga u cjelini ili samo za neku vrstu robe ili uslugu i u sljedećim slučajevima:
a) ako je znak zaštićen žigom, zbog činjenja ili nečinjenja nosioca žiga ili njegovog pravnog sljednika, postao generičan naziv robe odnosno usluge za koju je registriran;
b) ako znak zaštićen žigom, zbog načina na koji ga nosilac žiga ili njegov pravni sljednik koristi, može u prometu izazvati zabunu o geografskom porijeklu, vrsti, kvalitetu ili drugim svojstvima robe odnosno usluge;
c) ako je znak zaštićen žigom postao protivan moralu ili javnom poretku.
(2) Pravo na korištenje kolektivnog žiga i žiga garancije može prestati i ako se kolektivni žig i žig garancije upotrebljavaju protivno općem aktu o kolektivnom žigu odnosno o žigu garancije.
(3) U slučaju iz st. (1) i (2) ovog člana žig prestaje važiti narednog dana od dana pravosnažnosti rješenja o prestanku važenja žiga.
Član 82.
(Postupak po zahtjevu za prestanak važenja žiga)
(1) Postupak za prestanak važenja žiga iz razloga predviđenih u čl. 78. i 81. ovog zakona pokreće se pisanim zahtjevom.
(2) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i prilozi uz zahtjev, uređuju se provedbenim propisom.
(3) Zahtjev za prestanak važenja žiga je uredan ako sadrži propisane podatke.
(4) Ako je zahtjev za prestanak važenja žiga podnesen prije isteka perioda od pet godina od datuma registracije osporavanog žiga ili ako nije podnesen zbog razloga navedenih u čl. 78. i 81. ovog zakona, Institut će zahtjev odbaciti.
(5) Ako zahtjev za prestanak važenja žiga nije uredan, Institut će pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.
(6) Na obrazloženi zahtjev podnosioca zahtjeva za prestanak važenja žiga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (5) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.
(7) Ako podnosilac zahtjeva za prestanak važenja žiga u roku iz stava (5) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev.
(8) Institut će uredan zahtjev dostaviti nosiocu žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.
(9) Na obrazloženi zahtjev nosioca žiga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (8) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.
(10) Ako nosilac žiga u ostavljenom roku ne odgovori na zahtjev za prestanak važenja žiga, Institut će donijeti rješenje o prestanku važenja žiga za onu vrstu robe ili usluge za koje je to u podnesenom zahtjevu traženo.
(11) Ako to ocijeni neophodnim, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom podnesenog zahtjeva za prestanak važenja žiga.
(12) Poslije provedenog postupka po zahtjevu za prestanak važenja žiga, Institut će donijeti odgovarajuće rješenje.
(13) Rješenje o prestanku važenja žiga koje je pravosnažno u upravnom postupku Institut će objaviti u službenom glasilu.
Član 83.
(Djelovanje na pravosnažnu sudsku odluku)
Proglašavanje ništavim žiga i prestanak važenja žiga nemaju djelovanje na sudske odluke u vezi s utvrđivanjem povrede prava koje su u momentu donošenja tog rješenja bile pravosnažne, kao i na zaključene ugovore o prijenosu prava, odnosno ustupanju licence ako su i u mjeri u kojoj su ti ugovori izvršeni, pod uslovom da je tužilac odnosno nosilac žiga bio savjestan.
DIO DESETI - ŽALBENI POSTUPAK
Član 84.
(Pravo na žalbu)
(1) Protiv odluka Instituta donesenih u prvom stepenu stranka čijem zahtjevu u cjelini ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke.
(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba smatraju se strankama u žalbenom postupku.
Član 85.
(Sadržaj žalbe)
Uz podatke koje mora sadržavati svaki podnesak, žalba mora sadržavati i:
a) oznaku upravnog akta protiv kojeg se podnosi,
b) izjavu o tome da se upravni akt osporava u cjelini ili u određenom dijelu,
c) razloge zbog kojih se žalba podnosi,
d) obrazloženje žalbe sa svim dokazima kojima podnosilac žalbe potvrđuje svoje navode iz žalbe,
e) potpis podnosioca žalbe,
f) punomoć, ako se žalba podnosi posredstvom punomoćnika.
Član 86.
(Komisija za žalbe)
(1) Komisija za žalbe osniva se kao nezavisni organ za odlučivanje o žalbi, u skladu s odredbama ovog zakona.
(2) Komisija za žalbe ima tri člana, od kojih je jedan predsjednik Komisije za žalbe, i tri zamjenika člana, od kojih je jedan zamjenik predsjednika.
(3) Članove Komisije za žalbe imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara BiH) na osnovu javnog konkursa, među nezavisnim stručnjacima u oblasti prava industrijskog vlasništva na način uređen odlukom Vijeća ministara BiH. Zaposleni u Institutu ne mogu biti članovi Komisije za žalbe.
(4) Sjedište Komisije za žalbe je pri Institutu.
(5) Institut Komisiji za žalbe osigurava radni prostor i potrebnu opremu za rad, kao i obavljanje kancelarijskih i administrativnih poslova.
(6) Komisija za žalbe ima poseban pečat.
(7) Predsjednik Komisije za žalbe upravlja njenim radom.
(8) U slučaju odsustva, predsjednika Komisije za žalbe mijenja zamjenik predsjednika, a člana zamjenik člana Komisije za žalbe.
(9) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe u svom radu su nezavisni, nisu obavezani nikakvim uputstvima direktora Instituta i svoje zadatke obavljaju nepristrasno, u skladu sa zakonom i pravilima struke.
(10) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe imaju status nezavisnih stručnjaka, a naknadu za svoj rad primaju u skladu s provedbenim propisom o naknadama za rad u Komisiji za žalbe.
(11) Članovi Komisije za žalbe i zamjenici članova koji su učestvovali u donošenju odluke u prvostepenom postupku, ili ako postoje neki drugi razlozi za njihovo izuzeće, ne mogu učestvovati u postupku po žalbi u konkretnom predmetu.
(12) Komisija za žalbe donosi poslovnik kojim se uređuju pojedinosti o radu.
Član 87.
(Odlučivanje o žalbi)
(1) Komisija za žalbe o izjavljenoj žalbi odlučuje na sjednici većinom glasova.
(2) Komisija za žalbe odlučuje na osnovu podnesaka stranaka, a kada smatra da je to neophodno, može odrediti održavanje usmene rasprave.
(3) U postupku odlučivanja o žalbi na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 30, 41. i 77. ovog zakona.
DIO JEDANAESTI - GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA
Član 88.
(Osobe ovlaštene da traže zaštitu prava)
(1) U slučaju povrede prava, tužbu, pored nosioca prava, odnosno osobe koju on ovlasti, može podnijeti i nosilac isključive licence u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje žiga na osnovu pravnog posla ili zakona.
(2) Sticalac neisključive licence može pokrenuti postupak zbog povrede žiga samo uz saglasnost nosioca žiga.
(3) Sticalac isključive licence ili korisnik kolektivnog žiga odnosno žiga garancije, s ciljem naknade štete koju je pretrpio, ima se pravo umiješati u postupak zbog povrede prava koji je pokrenuo nosilac žiga.
(4) Ako je žig registriran na ime trgovačkog zastupnika ili predstavnika nosioca žiga bez odobrenja nosioca žiga, nosilac ima pravo:
a) zabraniti upotrebu tog žiga od zastupnika ili predstavnika;
b) zahtijevati da se žig prenese na njega.
Član 89.
(Tužbeni zahtjevi)
(1) U slučaju povrede žiga ili prava iz prijave žiga, ako žig bude priznat, tužilac može tužbom zahtijevati:
a) utvrđivanje povrede prava;
b) zabranu daljnjeg činjenja povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili uzdržavanjem od radnji koje to pravo povređuju;
c) uklanjanje stanja nastalog povredom prava;
d) povlačenje predmeta povrede iz privrednih tokova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih osoba;
e) potpuno uklanjanje predmeta povrede iz privrednih tokova;
f) uništenje predmeta kojima je izvršena povreda prava;
g) uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su vlasništvo povredioca;
h) prepuštanje predmeta povrede nosioca prava uz naknadu troškova proizvodnje;
i) naknadu imovinske štete i opravdanih troškova postupka;
j) objavljivanje presude o trošku tuženog.
(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevima iz stava (1) tač. c), d), e), f), g) i h) ovog člana, nadležni sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, naročito srazmjer između težine učinjene povrede i zahtjeva, kao i interes ovlaštene osobe za osiguravanje efektivne zaštite prava.
(3) U postupku protiv osoba čije su usluge bile upotrijebljene za povredu prava, a postojanje te povrede već je pravosnažno ustanovljeno u postupku prema trećoj osobi, pretpostavlja se da povreda prava postoji.
(4) Ako pri uvozu proizvoda kojima se vrijeđa žig pošiljalac djeluje u trgovačkom prometu, bez obzira na to da li je riječ o robi namijenjenoj za komercijalne svrhe ili za ličnu upotrebu primaoca, nosilac žiga ima pravo tužbom protiv deklaranta i/ili primaoca robe zahtijevati utvrđenje povrede žiga kako bi se proizvodi mogli uništiti pod carinskim nadzorom.
(5) Postupak po tužbi iz stava (1) ovog člana je hitan.
Član 90.
(Povreda žiga)
(1) Povredom žiga ili prava iz prijave, ako žig bude naknadno priznat, smatra se svako neovlašteno korištenje zaštićenog znaka u smislu člana 55. ovog zakona.
(2) Povredom iz stava (1) ovog člana smatraju se i podražavanje, transkripcija i transliteracija zaštićenog znaka.
(3) Povredom iz stava (1) ovog člana smatra se i dodavanje znaku riječi "tip", "način", "po postupku" i sl.
Član 91.
(Naknada štete)
(1) Za sve povrede prava iz ovog zakona važe opća pravila o naknadi štete i odgovornosti za štetu, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Osoba koja povrijedi žig dužna je platiti nosiocu prava odštetu u obimu koji se određuje prema općim pravilima o naknadi štete ili u obimu koji odgovara ugovorenoj ili uobičajenoj naknadi za zakonito korištenje žiga.
Član 92.
(Penal)
(1) Ako je povreda žiga učinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom, nosilac žiga može od osobe koja je žig povrijedila tražiti naknadu do trostrukog iznosa ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene licencne naknade koju bi primio za korištenje žiga.
(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za plaćanje penala sud će uzimati u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito obim nastale štete, stepen krivice povredioca, iznos ugovorene ili uobičajene licencne naknade i preventivni cilj penala.
(3) Ako je nastala šteta veća od penala iz stava (1) ovog člana, nosilac prava ovlašten je tražiti razliku do iznosa naknade potpune štete.
Član 93.
(Aktivna legitimacija za tužbu)
(1) Tužbu zbog povrede žiga odnosno prava iz prijave mogu podnijeti nosilac žiga, podnosilac prijave, sticalac isključive licence, korisnik kolektivnog žiga uz saglasnost nosioca, a kolektivnog žiga i korisnik žiga garancije uz saglasnost nosioca žiga garancije.
(2) Postupak po tužbi zbog povrede prava iz prijave nadležni sud će prekinuti do konačne odluke Instituta o podnesenoj prijavi.
(3) Ako je pred Institutom odnosno sudom pokrenut postupak iz čl. 76. ili 81. ovog zakona, sud koji postupa po tužbi iz člana 78. ovog zakona dužan je prekinuti postupak do konačne odluke Instituta ili suda.
Član 94.
(Rok za podnošenje tužbe)
Tužba zbog povrede žiga odnosno povrede prava iz prijave može se podnijeti u roku od tri godine od dana kada je tužilac saznao za povredu i počinioca, a najkasnije u roku od pet godina od dana kad je povreda prvi put učinjena.
Član 95.
(Privremene mjere)
(1) Nadležni sud će odrediti privremenu mjeru radi osiguranja zahtjeva prema odredbama ovog zakona ako predlagač učini vjerovatnim da je:
a) nosilac prava iz ovog zakona i
b) njegovo pravo povrijeđeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede.
(2) Nosilac prava mora učiniti vjerovatnim i jednu od sljedećih pretpostavki:
a) opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,
b) da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će biti kasnije teško popraviti ili
c) da pretpostavljeni povredilac, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio nosilac prava.
(3) Nosilac prava koji predlaže da se donese privremena mjera bez prethodnog obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je, osim uslova iz st. (1) i (2) ovog člana, učiniti vjerovatnim da bi bilo kakvo odgađanje donošenja privremene mjere prouzrokovalo nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.
(4) U slučaju donošenja privremene mjere prema odredbama stava (3) ovog člana, nadležni sud će rješenje o privremenoj mjeri dostaviti suprotnoj strani odmah poslije njenog provođenja.
(5) Nosilac prava ne mora dokazivati opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano ako učini vjerovatnim da će predložena privremena mjera prouzrokovati pretpostavljenom povrediocu samo neznatnu štetu.
(6) Smatra se da opasnost postoji ako bi trebalo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.
(7) Nadležni sud može za osiguranje zahtjeva, prema stavu (1) ovog člana, odrediti bilo koju privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a naročito:
a) da se pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povređuje pravo iz ovog zakona;
b) da se oduzmu, uklone iz prometa i pohrane predmeti povrede i sredstva povrede koji su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni odnosno upotrebljavaju se za činjenje povreda.
(8) Na prijedlog osobe koja učini vjerovatnim da je njeno pravo povrijeđeno ili da će biti povrijeđeno i koja učini vjerovatnim postojanje okolnosti koje bi osujetile ili znatno otežale naknadu štete u slučaju povrede prava, nadležni sud može, pored privremenih mjera iz stava (1) ovog člana odrediti i privremene mjere:
a) zapljenu pokretne i nepokretne imovine osobe protiv koje se predlaže određivanje privremene mjere;
b) zabrane isplate novčanih sredstava s računa osobe protiv koje se predlaže određivanje privremene mjere.
(9) Ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, nadležni sud će u rješenju odrediti i rok u kojem predlagač mora podnijeti tužbu radi opravdanja te mjere.
(10) Rok iz stava (9) ovog člana ne može biti duži od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskog dana, od dana dostavljanja rješenja predlagaču, u zavisnosti od toga koji rok ističe kasnije.
(11) Nadležni sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje tog odgovora.
(12) Postupak u vezi s donošenjem privremene mjere je hitan.
Član 96.
(Osiguranje dokaza)
(1) Nadležni sud će donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač pruži sudu razumne dokaze o tome da:
a) je nosilac prava iz ovog zakona,
b) je njegovo pravo povrijeđeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,
c) će dokazi o toj povredi biti uništeni ili kasnije neće moći biti izvedeni.
(2) Nosilac prava koji traži da se donese rješenje o osiguranju dokaza bez prethodnog obavještavanja i saslušanja suprotne strane, dužan je, osim uslova iz stava (1) ovog člana, učiniti vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti uništeni, ili da se kasnije neće moći izvesti.
(3) U slučaju donošenja odluke o osiguranju dokaza prema odredbama stava (2) ovog člana, nadležni sud će rješenje o osiguranju dostaviti suprotnoj strani odmah poslije izvođenja dokaza.
(4) Nadležni sud može rješenjem iz stava (1) ovog člana odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a naročito:
a) uviđaj prostorija, poslovne, bankarske i finansijske dokumentacije, inventara, baza podataka, kompjuterskih memorijskih jedinica ili drugih stvari;
b) oduzimanje uzoraka predmeta povrede;
c) pregled i predaju dokumenata;
d) određivanje i saslušanje vještaka;
e) saslušanje svjedoka.
(5) Osiguranje dokaza može se tražiti i poslije pravosnažno okončanog postupka, ako je to potrebno radi pokretanja postupka prema vanrednim pravnim lijekovima ili za vrijeme takvog postupka.
(6) U postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, a koje se odnose na privremene mjere, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.
(7) Postupak osiguranja dokaza je hitan.
(8) Ako se kasnije pokaže da je prijedlog za osiguranje dokaza neopravdan ili ako nosilac prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo tražiti:
a) vraćanje oduzetih predmeta,
b) zabranu upotrebe pribavljenih informacija,
c) naknadu štete.
(9) Sud mora u postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotne strane.
Član 97.
(Dužnost obavještavanja)
(1) Nadležni sud može u toku parnice, zbog povrede prava iz ovog zakona, na osnovu opravdanog zahtjeva jedne od stranaka naložiti povrediocu prava da dostavi podatke o izvoru i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje pravo iz ovog zakona.
(2) Nadležni sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostave sudu i osobe koje u obimu komercijalne djelatnosti:
a) posjeduju robu za koju se sumnja da se njome povređuje pravo iz ovog zakona, ili
b) koriste usluge za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovog zakona, ili
c) daju usluge za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovog zakona.
(3) Smatra se da je neka radnja preduzeta u obimu komercijalne djelatnosti ako je preduzeta za pribavljanje posredne ili neposredne ekonomske koristi.
(4) Pojam komercijalne djelatnosti ne obuhvata radnje savjesnih krajnjih potrošača.
(5) Nadležni sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostavi sudu i osoba koju je neka od osoba navedenih u stavu (2) ovog člana označila kao umiješanu u proizvodnju, izradu i distribuciju robe ili davanje usluga za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovog zakona.
(6) Podaci traženi na osnovu stava (1) ovog člana mogu naročito obuhvatati:
a) ime, adresu odnosno firmu i sjedište proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe odnosno davalaca usluga, kao i namjeravanih prodavača na veliko i malo;
b) podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.
Član 98.
(Izvođenje dokaza)
(1) Ako nadležni sud odluči da će izvesti predloženi dokaz koji se nalazi kod suprotne strane, ta strana dužna je na zahtjev suda predati dokazna sredstva kojima raspolaže.
(2) Stav (1) ovog člana odnosi se i na bankarsku, finansijsku i poslovnu dokumentaciju koja je pod kontrolom suprotne strane, ako je riječ o povredi koja dostiže obim komercijalne djelatnosti.
(3) U postupku izvođenja dokaza primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.
(4) Nadležni sud mora poslije izvođenja dokaza, u skladu sa stavom (1) ovog člana, osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotstavljene strane.
Član 99.
(Sredstvo osiguranja za suprotstavljenu stranku)
Na zahtjev osobe protiv koje je pokrenut postupak za određenje privremene mjere ili osiguranja dokaza, sud može odrediti odgovarajući novčani iznos kao sredstvo osiguranja u slučaju neosnovanosti zahtjeva, na teret podnosioca zahtjeva.
Član 100.
(Žig kao predmet izvršenja)
(1) Žig može biti predmet izvršenja.
(2) Na postupak izvršenja, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe pravnih propisa u BiH.
(3) Na zahtjev jedne od stranaka ili nadležnog organa koji provodi izvršni postupak, upisuje se u registar da je protiv žiga pokrenuto izvršenje na osnovu dokaza o pokrenutom postupku izvršenja nad žigom.
(4) Institut vrši upis, briše ili mijenja podatke o izvršenju na zahtjev jedne od stranaka ili nadležnog organa koji provodi postupak izvršenja.
Član 101.
(Osporavanje žiga)
(1) Ako je prijava podnesena suprotno principu savjesnosti i poštenja ili je znak registriran na osnovu takve prijave, odnosno na osnovu prijave kojom je povrijeđena zakonska ili ugovorna obaveza, osoba čiji je pravni interes time povrijeđen može tražiti da je nadležni sud proglasi za podnosioca prijave ili nosioca prava.
(2) Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtjev iz stava (1) ovog člana, Institut će po prijemu presude, ili na zahtjev tužioca, upisati tužioca u odgovarajući registar Instituta kao podnosioca prijave ili nosioca žiga i podatke o tome objaviti u službenom glasilu.
Član 102.
(Osporavanje općepoznatog znaka iz člana 6. bis Pariske konvencije)
(1) Fizičko ili pravno lice koje u prometu koristi znak za obilježavanje robe odnosno usluga, a za koji je drugo lice podnijelo prijavu ili ga registriralo na svoje ime za obilježavanje iste ili slične robe odnosno usluga, može tražiti da ga nadležni sud proglasi za podnosioca prijave, odnosno nosioca prava, ako dokaže da je taj znak bio općepoznat u smislu člana 6. bis Pariske konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva za obilježavanje njegove robe odnosno usluga prije nego što je tuženi podnio prijavu.
(2) Ako tuženi dokaže da je isti ili sličan znak koristio u prometu za obilježavanje iste ili slične robe odnosno usluga isto koliko i tužilac ili duže od njega, nadležni sud će odbiti tužbeni zahtjev iz stava (1) ovog člana.
(3) Tužba iz stava (1) ovog člana ne može se podnijeti nakon isteka roka od pet godina od dana upisivanja žiga u registar žigova.
(4) Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtjev iz stava (1) ovog člana, Institut će, po prijemu presude, ili na zahtjev tužioca, upisati tužioca u odgovarajući registar kao podnosioca prijave, ili kao nosioca žiga, i podatke o tome objaviti u službenom glasilu.
Član 103.
(Pribavljeno pravo treće osobe na osporenom žigu)
Pravo koje je treća osoba pribavila od ranijeg podnosioca prijave odnosno nosioca žiga iz čl. 99. i 102. ovog zakona prestaje danom upisa novog podnosioca prijave odnosno nosioca žiga u odgovarajući registar Instituta.
DIO DVANAESTI - CARINSKE MJERE
Član 104.
(Zahtjev nosioca prava)
(1) Nosilac isključivih prava prema ovom zakonu, koji opravdano sumnja da će doći do uvoza, tranzita ili izvoza robe proizvedene u suprotnosti s odredbama ovog zakona, može kod nadležnog carinskog organa (u daljnjem tekstu: carinski organ) podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava putem carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u promet.
(2) Zahtjev za zaštitu prava, prema stavu (1) ovog člana, mora sadržavati naročito:
a) podatke o podnosiocu zahtjeva i o nosiocu isključivog prava iz ovog zakona, ako nije riječ o istoj osobi;
b) detaljan opis robe koji omogućava njenu identifikaciju;
c) dokaze o tome da je podnosilac zahtjeva odnosno osoba koju je on ovlastio nosilac isključivog prava iz ovog zakona u vezi s tom robom;
d) dokaze o tome da je isključivo pravo vjerovatno povrijeđeno;
e) druge podatke važne za odlučivanje o zahtjevu kojima raspolaže podnosilac, kao što su: podaci o lokaciji robe i njenoj destinaciji, očekivani datum dolaska ili odlaska pošiljke, podaci o sredstvu transporta, podaci o uvozniku, izvozniku, primaocu i sl;
f) period u kojem će carinski organ postupati prema zahtjevu i koji ne može biti duži od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.
(3) Carinski organ može prije donošenja odluke, kojom udovoljava zahtjevu iz stava (1) ovog člana, tražiti od nosioca prava da položi osiguranje za troškove pohranjivanja i prijevoza robe, kao i za naknadu štete, koji bi u vezi s robom mogli nastati carinskom organu, kao i strani protiv koje je prihvaćen zahtjev iz stava (1) ovog člana.
(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz stava (1) ovog člana, on o tome obavještava sve carinske ispostave i nosioca prava.
Član 105.
(Postupak nakon privremenog zadržavanja robe)
(1) Ako carinska ispostava prilikom provođenja carinskog postupka nađe robu koja odgovara opisu robe iz odluke nadležnog carinskog organa, ona će tu robu privremeno zadržati od daljnjeg puštanja u promet.
(2) Odluka o privremenom zadržavanju robe uručuje se njenom uvozniku.
(3) U odluci iz stava (2) ovog člana određuje se da se vlasnik robe odnosno osoba koja je ovlaštena za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana privremenog zadržavanja, može izjasniti o tome da li je riječ o krivotvorenoj robi odnosno drugoj povredi prava iz ovog zakona.
(4) Ako carinski organ ne primi pisano izjašnjenje vlasnika ili osobe koja je ovlaštena da raspolaže robom u roku iz stava (3) ovog člana, on može, na zahtjev i o trošku nosioca prava, privremeno zadržanu robu oduzeti i uništiti.
(5) Ako vlasnik robe ili osoba koja je ovlaštena da raspolaže robom, u roku iz stava (3) ovog člana, podnese izjavu da nije riječ o krivotvorenoj robi odnosno drugoj povredi prava iz ovog zakona, nosilac prava može u roku od deset radnih dana od prijema obavještenja o takvoj izjavi podnijeti tužbu zbog povrede prava.
(6) Ako posebne okolnosti slučaja to opravdavaju, carinski organ može, na zahtjev nosioca prava, odrediti dodatni rok za podnošenje tužbe iz stava (5) ovog člana, koji ne može biti duži od deset radnih dana.
(7) Nosilac prava ili osoba koju on ovlasti može za vrijeme privremenog zadržavanja izvršiti pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u obimu koji je potreban za utvrđivanje njegovih zahtjeva i za ostvarivanje sudske zaštite njegovih prava uz osiguranje zaštite povjerljivih podataka.
(8) Pravo da izvrši pregled i kontrolu robe ima i njen uvoznik.
(9) Nosilac odobrenja dužan je odmah obavijestiti nadležnu carinsku službu koja je odobrila zahtjev o sljedećem:
a) da pravo intelektualnog vlasništva obuhvaćeno zahtjevom više nije na snazi;
b) da nosilac odobrenja više nema pravo podnijeti zahtjev iz drugih razloga;
c) o izmjenama podataka iz člana 6. stav (3) ovog zakona.
(10) Ako nosilac prava ne podnese tužbu iz stava (5) ovog člana, privremeno zadržana roba pušta se u traženu carinski dopuštenu upotrebu odnosno promet.
(11) Ako nosilac prava pokrene sudski postupak, carinski organ donijet će odluku o zapljeni robe do donošenja pravosnažne sudske odluke.
Član 106.
(Postupak po službenoj dužnosti)
(1) Ako carinska ispostava pri provođenju carinskog postupka u vezi s uvozom, tranzitom ili izvozom robe opravdano sumnja da su određenom robom povrijeđena prava prema ovom zakonu, ona će privremeno zadržati puštanje te robe u promet i o tome obavijestiti carinski organ.
(2) Carinski organ pisanim putem obavještava nosioca prava o zadržavanju robe, sumnji da je riječ o povredi njegovih prava i o mogućnosti da podnese zahtjev prema članu 97. ovog zakona, u roku od pet radnih dana od dana zadržavanja robe.
(3) Ako nosilac prava podnese zahtjev, u skladu sa stavom (2) ovog člana, roba se zadržava do donošenja odluke carinskog organa.
(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz člana 104. ovog zakona, roba se privremeno zadržava za daljnjih deset radnih dana.
(5) Nosilac prava mora u roku iz stava (4) ovog člana provesti radnje iz člana 105. stav (7) ovog zakona.
(6) Odredbe čl. 105. i 106. ovog zakona ne primjenjuju se na uvoz, tranzit ili izvoz robe u malim količinama namijenjenim za privatnu i nekomercijalnu upotrebu, koje se unose ili iznose kao dio ličnog prtljaga ili šalju u malim pošiljkama.
Član 107.
(Primjena drugih carinskih propisa)
(1) Na carinski postupak u vezi s robom kojom se povređuju prava iz ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način ostali carinski propisi.
(2) Bliže propise o provođenju carinskih mjera iz ovog dijela Zakona donosi Vijeće ministara BiH na prijedlog Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
(3) Carinski postupak u vezi s robom kojom se povređuju prava iz ovog zakona je hitan.
DIO TRINAESTI - PREKRŠAJNE ODREDBE
Član 108.
(Prekršaji)
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 200.000 KM kažnjava se za prekršaj pravno lice, a novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 20.000 KM kažnjava se za prekršaj pojedinac koji obavlja samostalnu poslovnu djelatnost koji na način iz člana 90. ovog zakona povrijedi žig ili pravo iz prijave.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 20.000 KM kažnjava se za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorna osoba u pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM kažnjava se za prekršaj iz stava (1) ovog člana fizičko lice.
(4) Predmeti koji su nastali izvršenjem prekršaja iz stava (1) ovog člana oduzimaju se i uništavaju, a predmeti odnosno uređaji namijenjeni ili upotrijebljeni za izvršenje tih prekršaja se oduzimaju.
(5) Prekršajni postupak na osnovu odredbi ovog člana je hitan.
Član 109.
(Zaštitna mjera)
(1) Pravnom licu i preduzetniku koji učine prekršaje iz člana 108. stav (1) ovog zakona u obavljanju djelatnosti može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se vrijeđa žig, u trajanju do jedne godine, ako je učinjeni prekršaj naročito težak zbog načina izvršenja, posljedica djela ili drugih okolnosti učinjenog prekršaja.
(2) Pravnom licu i preduzetniku koji učine prekršaj iz člana 108. stav (1) ovog zakona u povratu izriče se zaštitna mjera zabrane djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se vrijeđa žig u trajanju od najmanje jedne godine.
Član 110.
(Inspekcijska kontrola u vezi s prekršajima)
(1) Inspekcijsku kontrolu u vezi s prekršajima, sankcioniranim u članu 108. ovog zakona, vrši inspekcija nadležna za kontrolu tržišta u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.
(2) Inspekcijski postupak je hitan.
DIO ČETRNAESTI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 111.
(Žigovi priznati do početka primjene ovog zakona)
Žigovi koji su do dana početka primjene ovog zakona upisani u registar žigova koji vodi Institut ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovog zakona.
Član 112.
(Postupci u toku)
Postupci pokrenuti do dana početka primjene ovog zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o žigu ("Službeni glasnik BiH", broj 53/10).
Član 113.
(Provedbeni propis)
Direktor Instituta do dana određenog za primjenu ovog zakona donosi provedbeni propis kojim se pobliže uređuju pitanja pobrojana u ovom zakonu.
Član 114.
(Propisi o taksama i troškovima postupka)
Direktor Instituta podnijet će nadležnim institucijama prijedlog izmjena propisa kojima se uređuju taksa i naknade troškova u postupku sticanja i održavanja, kako bi se uskladili s odredbama ovog zakona, dva mjeseca od njegovog stupanja na snagu.
Član 115.
(Prestanak važenja drugih propisa)
Početkom primjene ovog zakona prestaju važiti Zakon o žigu ("Službeni glasnik BiH", broj 53/10) i Pravilnik o postupku za priznanje žiga ("Službeni glasnik BiH", br. 105/10 i 91/16).
Član 116.
(Primjena međunarodnih ugovora)
Odredbe međunarodnih ugovora u vezi sa žigovima, kojima je pristupila BiH, primjenjuju se na predmete koje tretira ovaj zakon i u slučaju sukoba s odredbama ovog zakona, primjenjuju se odredbe međunarodnih ugovora.
Član 117.
(Stupanje na snagu i primjena Zakona)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjivat će se po isteku godine dana od datuma stupanja na snagu.
