Službeni glasnik BiH, broj 39/20

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5246/18, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 013778 16 Gž od 20. februara 2018. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 13. septembra 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 006584 18 Rev od 11. juna 2018. godine i obavijestila Ustavni sud da je tom odlukom Vrhovnog suda odbačena apelanticina revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 013778 16 Gž od 20. februara 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 058-0-Dn-16-000 697-Č od 4. oktobra 2016. godine. Predmet je registriran pod brojem AP 5246/18.

2. Prethodno je Ustavni sud Odlukom broj AP 2454/18 od 6. juna 2018. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelanticinu apelaciju registriranu kao AP 2454/18, podnesenu protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda, budući da u vrijeme podnošenja te apelacije nije bio okončan postupak po apelanticinoj reviziji. U obrazloženju odluke Ustavni sud je naveo da je apelacija preuranjena jer je podnesena prije nego što je donesena odluka Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji, te da nakon njenog donošenja, nezavisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav (3) Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), dužna da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) Ostale odluke navede i ovu odluku Ustavnog suda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: Općina) zatraženo je 22. aprila 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je odgovor dostavio 11. maja 2020. godine, dok Općinski sud i Općina nisu odgovorili na apelaciju.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 058-0-Dn-16-000 697-Č od 4. oktobra 2016. godine, postupajući po zahtjevu Općine, dopušten je na osnovu Odluke o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu Općinskog vijeća Općine Čitluk broj 01-06-140/14-16 od 28. jula 2016. godine (u daljnjem tekstu: odluka od 28. jula 2016. godine) otpis iz A lista zemljišnoknjižnog uloška 1276 (elektronske baze podataka) k.o. Čitluk parcele pobliže opisane u izreci tog rješenja (u daljnjem tekstu: predmetna k.č. ili predmetna nekretnina) i upis predmetne k.č. u novootvoreni zemljišnoknjižni uložak 1667 iste k.o. Dalje, predmetnim rješenjem je dopuštena uknjižba prava vlasništva na 1/1 dijela nekretnina označenih kao predmetna k.č., upisane u zemljišnoknjižni uložak 1667 (elektronske baze podataka) k.o. Čitluk, u korist Općine Čitluk s dijelom 1/1.

7. U obrazloženju rješenja je konstatirano da je tom sudu 15. septembra 2016. godine dostavljen zahtjev Općine radi uknjižbe prava vlasništva na 1/1 dijela predmetne nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak 1667 (elektronske baze podataka) k.o. Čitluk, i to na osnovu odluke od 28. jula 2016. godine. Također je konstatirano da je uz taj zahtjev podnesena navedena odluka, izvod iz posjedovnog lista Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine od 13. jula 2016. godine, mišljenje Općinske službe za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 6. juna 2016. godine sa situacijom terena, Zk. izvadak broj 058-0-NAR-16-002 539 od 13. septembra 2016. godine, rješenje Općinske službe za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 6. juna 2016. godine s grafičkim prilogom i načelna saglasnost.

8. Navedeno je da je, provjeravajući zahtjev za upis prema članu 42. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), izvršen uvid u zemljišnu knjigu i utvrđeno da je predmetna k.č. k.o. Čitluk upisana kao općenarodna imovina sa 1/1, te da na njoj nema upisanih tereta. Dalje je ukazano da je članom 2. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o građevinskom zemljištu) propisano da se gradskim građevinskim zemljištem u smislu ovog zakona smatra izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju. Zatim je ukazano da je članom 6. Zakona o građevinskom zemljištu određeno da općina upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu na način i pod uvjetima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona. Također je navedeno: "[K]ako je u predmetu za uknjižbu prava vlasništva u korist Općine doneseno i Rješenje Kantonalnog suda Dn 011994/15 Gž od 26. 8. 2015. godine kojim je precizirano da iz Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine od 21. 3. 2005. god. ne proizlazi da je predmetom zabrane raspolaganja općenarodna imovina koja je bila nepoznatog vlasništva." U prilog ovakvom zaključku je i javno objavljeni popis državne imovine u Bosni i Hercegovini izvršen 2009. godine, prema kojem je pod državnom imovinom obuhvaćena, između ostale imovine, i imovina označena u javnim knjigama "općenarodnom imovinom" samo ako su organi SFRJ ili SRBiH bili upisani kao njeni titulari, ali ne i imovina bez titulara vlasništva, kako su upisane predmetne nekretnine. S obzirom na navedeno, Općinski sud je na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u stavu 1. izreke rješenja.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 013778 16 Gž od 20. februara 2018. godine žalbe apelantice i Federacije Bosne i Hercegovine su odbijene kao neosnovane i prvostepeno rješenje potvrđeno.

10. U obrazloženju rješenja je konstatirano da iz stanja spisa proizlazi da je osnov za uknjižbu prava vlasništva bila odluka od 28. jula 2016. godine kojom su nekretnine, pobliže označene u članu 2. te odluke, određene kao građevinsko zemljište. Također je konstatirano da je ta odluka donesena u skladu s Prostornim planom Općine, a da je u članu 3. te odluke navedeno da je sastavni dio odluke kopija katastarskog plana u kojem su ucrtane parcele obuhvaćene tom odlukom, dok je članom 4. naloženo Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda, Odjelu Čitluk, da na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva u korist Općine Čitluk s dijelom 1/1. Dalje je navedeno da je odredbom člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama, između ostalog, propisano da se postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće podnošenjem zahtjeva za upis, te da se uz zahtjev treba priložiti i dokumentacija na kojoj se zahtjev zasniva, te da to, između ostalog, može biti i isprava koja je osnov za stjecanje stvarnog prava. Pored toga, navedeno je da je odredbom člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da prilikom provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišno-knjižni referent, između ostalog, ispituje jesu li podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi. Konstatirajući da iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni sud postupio prema naprijed navedenim odredbama i nakon toga donio rješenje o upisu, Kantonalni sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke za upis prava vlasništva koje ima u vidu odredba člana 3. naprijed navedenog zakona, te da su stoga neosnovani navodi žalbe u tom pogledu. Isto tako, zaključio je da su neosnovani navodi žalbe u pogledu valjanosti isprave koja je osnov upisa, konstatirajući da je odluku Općinskog vijeća o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku i da ona kao takva predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva. Pri tome je Kantonalni sud ukazao da ako su eventualno postojali propusti pri donošenju odluke, apelantica je njenu valjanost mogla osporavati u nekom drugom, a ne u konkretnom postupku, a da Zemljišno-knjižni ured ne može ispitivati zakonitost te odluke. Pored toga, zaključio je da je neosnovano apelanticino pozivanje na odluku visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini kojom je donesen Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine i na Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom u Federaciji Bosne i Hercegovine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ukazuje da Kantonalni sud nije "na adekvatan način obrazložio" razloge odbijanja njenih žalbenih navoda, "propustivši da navede bitne razloge svoje odluke". Apelantica, u suštini, tvrdi da odluka od 28. jula 2016. godine nije isprava podobna za stjecanje prava vlasništva nad predmetnim parcelama u korist Općine, odnosno da ne predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva u konkretnom slučaju u smislu relevantnih odredbi važećih propisa. Apelantica ukazuje da tom odlukom Općina nije stekla, niti je mogla steći pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama jer je ta odluka donesena suprotno članu 14. Zakona o građevinskom zemljištu i kao takva se ne može smatrati odlukom u smislu člana 23. Zakona o stvarnim pravima, koja bi bila osnov za stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju. Apelantica tvrdi da, ako se analizira sadržaj te odluke, iz nje proizlazi da je dat nalog za upis promjene prava vlasništva, a da prethodno nije donesena odluka o promjeni titulara vlasništva, odnosno da tom odlukom nije prethodno utvrđeno vlasništvo u korist Općine. Ukazuje da Zakon o građevinskom zemljištu, suprotno članu 4. predmetne odluke, ne propisuje da se sudu može naložiti uknjižba prava vlasništva na nekretnini u korist Općine. Apelantica navodi da je provođenjem naloga iz navedene odluke prvostepeni sud bio taj koji je osporenim rješenjem utvrdio pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine, što je suprotno Zakonu o zemljišnim knjigama.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud smatra da je apelacija neosnovana. Ističe da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja, pri tome ukazujući da iz sadržaja apelacije proizlazi da je, u suštini, riječ o ponovljenim žalbeni navodima isticanim u žalbi na prvostepeno rješenje.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav (5)
Određivanje pojmova

(5) Uknjižba je konačan upis prava na nekretninama, kojim se bezuvjetno stiču, prenose, ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama.

Član 3. st. (1) i (2)
Pretpostavke za upis

(1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;

5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom

Član 4.
Upis promjene vlasništva

Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju odnosno prijenosu.

Član 5. stav (1)
Konstitutivno dјejstvo

(1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87. ovoga Zakona.

Član 7.
Pretpostavka za upis nekretnina

Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potreban je prijavni list sa kopijom katastarskog plana.

Član 41. st. (1) (2) i (3)
Zainteresovane osobe

(1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

(2) Odobrenje, prema stavu 1. ovog člana, mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada.

(3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

Član 42.
Provjera zahtjeva za upis

Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi,

2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi,

3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43.
Odlučivanje o upisu

(1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:

1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;

14. Zakon o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 25/03, 67/05, 94/18 – odluka USFBiH i 95/19 – rješenje USFBiH).

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 25/03 i 67/05) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način sticanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, vrijeme prestanka tih prava, način korištenja i upravljanja kao i naknade za korištenje ovog zemljišta.

Član 2.

Gradskim građevinskim zemljištem u smislu ovog zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/02).

Ostalo građevinsko zemljište u smislu ovog zakona je izgrađeno i neizgrađeno zemljište namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju, a koje se nalazi van zona gradskog građevinskog zemljišta, odnosno van gradova i naselja gradskog karaktera.

Član 4.

Gradsko građevinsko zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu.

Gradskim građevinskim zemljištem u privatnoj svojini smatra se:

- izgrađeno gradsko građevinsko zemljište i to zemljište ispod objekta i zemljište koje služi za redovnu upotrebu objekta, odnosno zemljište na kojem je do sada postojalo trajno pravo korištenja a prema članu 39., te zemljište iz člana 96. ovoga zakona.

Član 6.

Općina upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 11.

Gradskim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu može se raspolagati samo na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovoga zakona.

II - GRADSKO GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE

Član 12. stav (1)

Gradsko građevinsko zemljište određuje općinsko vijeće i može se odrediti kao:

1. zemljište koje je pretežno izgrađeno i kao takvo čini prostorno funkcionalnu cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera;

2. zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada, odnosno naselja gradskog karaktera koje je predviđeno za proširenje grada, odnosno naselja;

3. zemljište na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu izgradnju (prigradska naselja ili druga veća naselja, rekreaciono-turistički centri, područja namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i druge slične namjene).

Član 14.

Odluka o određivanju gradskog građevinskog zemljišta sadrži detaljan opis granice obuhvaćenog zemljišta i podatke o parcelama i vlasnicima iz katastra nekretnina, odnosno podatke iz zemljišne knjige ili iz katastra nekretnina na području koje nema katastar nekretnina, odnosno zemljišnu knjigu.

Sastavni dio odluke iz prethodnog stava je kopija katastarskog plana u koju su ucrtane sve parcele obuhvaćene tom odlukom.

Odluka iz stava 1. ovoga člana dostavlja se na provedbu nadležnom sudu koji vodi zemljišne knjige, odnosno katastru.

Član 15.

Odlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta ne mijenja se oblik svojine na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište.

V - UPRAVLJANJE I RASPOLAGANJE GRADSKIM GRAĐEVINSKIM ZEMLJIŠTEM

a) Sticanje prava korištenja zemljišta radi građenja

Član 44.

Općinsko vijeće dodjeljuje neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište radi izgradnje građevina uz pravičnu naknadu.

X - OSTALO GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE

Član 76.

Ostalo građevinsko zemljište (član 3. tačka 2. ovog zakona) određuje se odlukom općinskog vijeća.

Odluka o određivanju ostalog građevinskog zemljišta zasniva se na prostornom planu općine ili prostornom planu posebnog područja koji sadrže granice urbanih i drugih područja na kojima je predviđeno građenje ili vršenje drugih radova urbanističkim planom, urbanističkim redom ili prostornim planom.

Odluka iz stava 1. ovog člana može obuhvatiti građevinsko zemljište u državnoj svojini i građevinsko zemljište u privatnoj svojini.

Član 78.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na gradsko građevinsko zemljište primjenjuju se i na ostalo građevinsko zemljište.

15. Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 66/13 i 100/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 23. st. (1) i (4)Sticanje vlasništva

(1) Pravo vlasništva stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.

(4) Odlukom suda ili drugoga tijela stiče se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavama određenim zakonom. Sticanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud zapaža da je prvobitna apelacija broj AP 2454/18, koja je bila podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 013778 16 Gž od 20. februara 2018. godine, odbačena zato što je bila preuranjena budući da je navedenu apelaciju apelantica podnijela nakon što je podnesena revizija, a prije odluke Vrhovnog suda o reviziji.

19. Predmetnom apelacijom apelantica je obavijestila Ustavni sud da je Odlukom Vrhovnog suda broj 70 0 Dn 006584 18 Rev od 11. juna 2018. godine revizija odbačena. Predmetno rješenje apelantica je primila 18. jula 2018. godine, a apelacija je podnesena 13. septembra 2018. godine, dakle u roku od 60 dana iz člana 18. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je revizija u konkretnom slučaju bila neefektivan pravni lijek s obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena, pa je, slijedeći navedeno, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, rješenje Kantonalnog suda kojim je meritorno odlučeno o apelanticinoj žalbi. Stoga će Ustavni sud u skladu sa svojom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) dopustivost apelacije ispitati u odnosu na to rješenje.

20. Dakle, u konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 013778 16 Gž od 20. februara 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 26. februara 2018. godine, a prvobitnu apelaciju broj AP 2454/18 podnijela je 25. aprila 2017. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. S obzirom na to da je apelantica nositeljica javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelanticine navode u odnosu na prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova donesene u postupku radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama u korist Općine s dijelom 1/1, tvrdeći da predmetne nekretnine predstavljaju državno vlasništvo, te da shodno tome na istim nekretninama, u skladu s odredbama pozitivnih propisa, Općina nije mogla uknjižiti svoje pravo vlasništva na tim nekretninama. Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava vlasništva odlučujući za njegovo uživanje i raspolaganje, Ustavni sud smatra da apelantica u postupku u kojem su donesene osporene odluke, a u kojem je učestvovala s ciljem zaštite svojih prava i interesa, uživa garancije prava na pravično suđenje (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 176/18 od 22. i 23. marta 2018. godine, tačka 26, objavljena na www.ustavnisud.ba).

26. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica, u suštini, smatra da su u konkretnom slučaju osporene odluke kojima je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na predmetnoj nekretnini u korist Općine, a na osnovu odluke od 28. jula 2016. godine, rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Međutim, s druge strane, zadatak Ustavnog suda jeste da, u okviru svoje apelacione nadležnosti, preispita način na koji su utvrđene činjenice, odnosno primijenjeni relevantni propisi u postupku pred redovnim sudovima u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).

27. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa.

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da je gotovo identična pravna pitanja razmatrao u predmetu broj AP 176/18 povodom apelacije iste apelantice i da je u toj odluci zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu (op. cit. AP 176/18, tačka 37).

29. U odnosu na konkretan slučaj, Ustavni sud ukazuje da je odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, između ostalog, reguliran postupak upisa prava vlasništva i drugih prava u zemljišnu knjigu. U ovom postupku, kako to proizlazi iz relevantnih odredbi navedenog zakona, nakon provjere zahtjeva za upis, donosi se rješenje o potpunom ili djelimičnom prihvaćanju zahtjeva ili se donosi rješenje o odbijanju zahtjeva, i to ako postoje razlozi taksativno navedeni u članu 43. stav 2. tog zakona.

30. Ustavni sud dalje ukazuje da iz obrazloženja osporenih odluka kojima je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama u korist Općine proizlazi da je u konkretnom slučaju pravni osnov za njihovo donošenje bila Odluka Općinskog vijeća Općine o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu broj 01-06-140/14-16 od 28. jula 2016. godine. U članu 4. odluke od 28. jula 2016. godine je navedeno: "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Mostar, Odjel Čitluk, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine Čitluk sa dijelom 1/1." Pri tome, Ustavni sud ukazuje da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je uvidom u zemljišnu knjigu, u precizirani zemljišnoknjižni uložak, u postupku pred redovnim sudovima utvrđeno da su predmetne nekretnine označene kao "općenarodna imovina" s 1/1, te da na njima nema upisanih tereta. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u konkretnom slučaju, ispitujući da li su ispunjene pretpostavke za upis i provjeravajući zahtjev za upis u smislu čl. 3. i 42. Zakona o zemljišnim knjigama, ocijenili da su ispunjeni uvjeti iz navedenih zakonskih odredbi, u konačnici konstatirajući da je odluka od 28. jula 2016. godine isprava koja je osnov za stjecanje stvarnog prava u konkretnom slučaju i da ima propisanu formu. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbom člana 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama propisano: "Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji. To mogu biti: 1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava; […]." Ustavni sud, dalje, ukazuje da je odredbom člana 42. istog zakona propisano: "Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje: 1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona." Dakle, Ustavni sud zapaža da iz odredbe člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama proizlazi da se svi naprijed navedeni uvjeti ispituju prilikom provjere zahtjeva za upis, a da iz sadržaja osporenih odluka ne proizlazi da je u konkretnom slučaju obrazloženo da li je uopće utvrđeno da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz st. 2. i 3. citirane zakonske odredbe, odnosno da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi (ovo pogotovo imajući u vidu sadržaj odluke od 28. jula 2016. godine i činjenicu da je u predmetnom postupku utvrđeno da su predmetne nekretnine označene kao "općenarodna imovina", te da li je, eventualno, s obzirom na tu činjenicu, bilo neophodno pribaviti odobrenje potencijalnih zainteresiranih lica iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

31. Ustavni sud, dalje, primjećuje da iz sadržaja citirane odluke Općinskog vijeća od 28. jula 2016. godine proizlazi da je ona donesena pozivanjem na odredbe čl. 6, 14, 44, 76. i 78. Zakona o građevinskom zemljištu. U vezi s navedenim, Ustavni sud primjećuje da iz odredbi čl. 12, 14, 76. i 78. Zakona o građevinskom zemljištu, a koje su citirane u dijelu ove odluke pod nazivom "Relevantni propisi", nesumnjivo proizlazi ovlaštenje Općinskog vijeća da donese odluku kojom se određuje gradsko, odnosno ostalo građevinsko zemljište, odnosno da iz odredbi čl. 6. i 78. istog zakona proizlazi ovlaštenje Općine da upravlja i raspolaže gradskim, odnosno ostalim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu na način i pod uvjetima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona. Međutim, Ustavni sud zapaža da je postupanje Općine determinirano relevantnim odredbama zakona, a da iz navedenih zakonskih odredbi, kao ni iz ostalih odredbi na koje se pozvalo Općinsko vijeće u toj odluci (član 44. Zakona o građevinskom zemljištu), kao i Općinski sud u osporenom prvostepenom rješenju (član 2. Zakona o građevinskom zemljištu), niti iz bilo koje druge odredbe Zakona o građevinskom zemljištu ne proizlazi ovlaštenje Općinskog vijeća, odnosno Općine da na osnovu odluke o određivanju gradskog i ostalog građevinskog zemljišta upiše pravo vlasništva na gradskom, odnosno ostalom građevinskom zemljištu u korist Općine. Ustavni sud ukazuje da Zakon o građevinskom zemljištu, naprotiv, u članu 15, eksplicitno propisuje: "Odlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta ne mijenja se oblik svojine na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište." Navedene odredbe se prema članu 78. Zakona o građevinskom zemljištu primjenjuju i na ostalo građevinsko zemljište. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud konstatira da iz odredbi Zakona o građevinskom zemljištu ne proizlazi ni ovlaštenje Općinskog vijeća, odnosno Općine da u postupku donošenja odluke o određivanju gradskog, odnosno ostalog građevinskog zemljišta utvrđuje pravo vlasništva u korist Općine na predmetnom zemljištu, a što je zapravo urađeno odlukom Općinskog vijeća od 28. jula 2016. godine, kako to proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta. Dakle, u takvim okolnostima, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, sporno je da li je navedena odluka mogla poslužiti kao osnov upisa prava vlasništva na predmetnom zemljištu u korist Općine Čitluk u smislu tačke 1. stava 2. člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama.

32. U vezi s naprijed navedenim, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 43. stav 2. tačka 4. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH propisano: "Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis." Imajući u vidu sve navedeno, kao i činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o odluci Općinskog vijeća kojom nije određena mogućnost podnošenja bilo kakvog pravnog lijeka protiv nje, Ustavni sud zapaža da redovni sud, razmatrajući apelanticinu žalbu, nije obrazložio zašto navedena zakonska odredba Zakona o zemljišnim knjigama ne bi bila primjenjiva u ovakvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

33. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da se obrazloženje osporenih odluka zasniva na arbitrarnoj primjeni materijalnog prava, odnosno arbitrarnoj primjeni odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, što je za posljedicu imalo donošenje arbitrarnih odluka kojima je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

34. Zbog navedenog, a pri tome podržavajući i već zauzetu praksu u sličnim predmetima, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u kojem će taj sud donijeti novu odluku, vodeći računa o stavu Ustavnog suda iskazanom u ovoj odluci.

Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da se obrazloženje osporenih odluka zasniva na arbitrarnoj/proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno arbitrarnoj/proizvoljnoj primjeni odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, što je za posljedicu imalo donošenje arbitrarnih/proizvoljnih odluka kojima je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.