Službeni glasnik BiH, broj 8/25

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1095/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Banka Srpske a.d. Banja Luka u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija koju je podnijela Banka Srpske a.d. Banja Luka u stečaju.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 225474 21 Gži od 18. januara 2022. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluka se dostavlja Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 225474 21 Gži od 18. januara 2022. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Banka Srpske a.d. Banja Luka u stečaju (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa stečajni upravnik Goran Radivojac, podnijela je 25. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 225474 21 Gži od 18. januara 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 225474 12 I od 14. novembra 2019. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda, te od izvršenika Z. O. (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 4. decembra 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju. Svi pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 2. februara 2024. godine dostavljeni apelantici na izjašnjenje. Apelantica u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III. Činjenično stanje


3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Apelantica je protiv izvršenika podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice s klauzulom "bez protesta". Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 6. januara 2012. godine odredio izvršenje zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnine u vlasništvu izvršenika. Nakon toga, Općinski sud je zaključkom od 15. jula 2019. godine pozvao apelanticu da dostavi protest mjenice.

5. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 225474 12 I od 14. novembra 2019. godine stavio van snage rješenje o izvršenju od 6. januara 2012. godine, ukinuo sve provedene radnje i prijedlog za izvršenje odbacio.

6. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelantica nije postupila po zaključku od 15. jula 2019. godine jer nije dostavila protest mjenice, što je uvjet za nastavak postupka izvršenja. Općinski sud je naglasio da mjenica s klauzulom "bez protesta" nije zakonski osnov za nastavak izvršenja. U vezi s tim je navedeno da tražilac izvršenja na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave mora uz mjenicu dostaviti sudu i protest radi ispunjenja zakonskih pretpostavki za nastavak izvršnog postupka u smislu člana 29. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Imajući u vidu da apelantica nije dostavila protest mjenice, Općinski sud je zaključio da nisu ostvareni uvjeti za nastavak postupka.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 225474 21 Gži od 18. januara 2022. godine odbijena je apelanticina žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je članom 22. ZIP-a propisano da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Prema odredbi člana 29. st. 2. i 3. ZIP-a, mjenica je vjerodostojna isprava i podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U konkretnom slučaju nije sporno da je izvršni postupak pokrenut na osnovu mjenice koja nije protestirana, a kako je smisao i cilj protesta da se imaocu mjenice omogući da u izvršnom postupku potraživanje namiri ne samo od glavnog dužnika već i od ostalih regresnih-mjeničnih dužnika, mjenica koja nije protestirana se ne može smatrati vjerodostojnom ispravom. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao na pravno shvatanje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u Odluci broj 22 0 I 031405 16 Spp od 5. decembra 2016. godine prema kojem se mjenica koja nije protestirana iako sadrži klauzulu "bez protesta" ne smatra vjerodostojnom ispravom. Stoga, kako apelant nije dostaviо dokaz da je protestirao mjenicu, Kantonalni sud je zaključio da nisu postojale zakonske pretpostavke za nastavak izvršnog postupka.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


8. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je njeno pravo na pravično suđenje povrijeđeno proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava. Apelantica naglašava da su redovni sudovi bez zakonske osnove, nakon proteka roka od osam godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvršenju, cijenili osnovanost potraživanja i da se od nje, potpuno neosnovano, zahtijevalo da dostavi protest mjenice. U vezi s tim, apelantica je ukazala na Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x 530/2010-2 od 20. novembra 2010. godine prema kojoj "protest nije potreban ni kada trasant, indosant ili avalist odredbom 'bez troškova', 'bez protesta' ili kakvom drugom odgovarajućom odredbom napisanom i potpisanom na mjenici, oslobodi njenog imaoca od obaveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili isplate". Osim toga, apelantica je prigovorila na neprimjerenu dužinu postupka koji se vodi 10 godina, te je u vezi s tim navela da je očito da se pokušava izbjeći izvršenje na izvršenikovoj nekretnini.

b) Odgovori na apelaciju


9. Kantonalni sud je naveo da nije došlo do povrede apelanticinih prava i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

10. Općinski sud je opisao hronologiju postupka istaknuvši da je postupao u razumnom roku, te da niti jednom radnjom nije utjecao na odugovlačenje postupka ili apelanticino namirenje.

11. Izvršenik je naveo da su osporene odluke donesene u skladu s pozitivnim pravnim propisima i da su zasnovane na zakonu i odlukama Ustavnog suda i Vrhovnog suda.

V. Relevantni propisi


12. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH).

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 29.
Vjerodostojna isprava

(1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

13. Zakon o mjenici ("Službene novine FBiH" br. 32/00 i 28/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.


Ovim zakonom uređuje se sadržaj i forma mjenice, te način poslovanja mjenicom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Mjenica, u smislu ovog zakona, predstavlja sredstvo plaćanja i instrument osiguranja plaćanja.

Član 2. tač. 1, 2, 3, 4. i 11.

U ovom zakonu:

1) "Trasirana mjenica" predstavlja bezuvjetan uput da se plati određena svota novca.

2) "Indosament" predstavlja vrstu mjenice koja ima svojstvo prenosivosti.

3) "Akceptiranje mjenice" predstavlja mogućnost kojom imalac trasirane mjenice, kao i onaj koji je samo drži, mjenicu može sve do njene dospjelosti podnijeti na akceptiranje trasatu.

4) "Aval" predstavlja mjenično jemstvo.

11) "Protest" predstavlja podizanje protesta kod protestnog tijela ovlaštenog zakonom protiv lica protiv kojeg se protest podiže.

Član 47.


(1) Trasant, indosant ili avalista može odredbom "bez troškova", "bez protesta" ili ma kakvom drugom odgovarajućom odredbom, napisanom i potpisanom na mjenici, osloboditi njenog imaoca obaveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate.

(2) Ova odredba ne oslobađa imaoca mjenice ni od podnošenja mjenice u propisanim rokovima ni od pravodobnog davanja obavijesti. Prekoračenje rokova dokazuje onaj koji to ističe protiv imaoca mjenice.

(3) Odredba koju je trasant napisao djeluje prema svim potpisnicima; ona koju je napisao indosant ili avalista djeluje samo prema onome koji ju je stavio. Ako imalac mjenice protivno odredbi koju je napisao trasant podigne protest, sam će snositi protestne troškove. Kad odredba potječe od indosanta ili avaliste, troškovi protesta, ako je podignut, mogu se naplatiti od svih potpisnika.

Član 71.


Protest se podiže kod mjesnog nadležnog suda za lice protiv koga se podiže protest.

Član 76.


Ako mjenični obveznik isplati mjeničnu svotu, ali odbije isplatu protestnih troškova, ova će se okolnost utvrditi protestom, a sama mjenica predati platiocu. Naknada protestnih troškova traži se na osnovu ovog protesta.

Član 77.


Isprava o protestu mora se bez odlaganja predati imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest.

14. Zakon o sudskim taksama – prečišćeni tekst ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 36/14 i 23/16) u relevantnom dijelu glasi

Tarifni broj 31. stav (1)

(Taksa za protest isprava)

(1) Za molbu za protest mjenice, čeka i drugih isprava ili ugovora zbog neakceptiranja, neisplate ili neispunjenja, plaća se taksa u iznosu od 5 KM.

VI. Dopustivost i meritum


15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje zbog, kako je navela, proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava. Međutim, iako se apelantica nije eksplicitno pozvala na pravo na imovinu, Ustavni sud, shodno svojoj ustaljenoj praksi i pravilu iura novit curia, smatra da navode iz apelacije treba najprije razmotriti kroz pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

Uvodna zapažanja


17. Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u osporenom rješenju pozvao na pravno shvatanje Vrhovnog suda broj 22 0 I 031405 16 Spp od 5. decembra 2016. godine, prema kojem "mjenica koja nije protestirana iako sadrži klauzulu 'bez protesta' ne smatra se vjerodostojnom ispravom". Navedeno pravno shvatanje Vrhovni sud je obrazložio kako slijedi: "Polazeći od toga da je smisao i cilj protesta da se imaocu mjenice omogući da u izvršnom postupku potraživanja namiri ne samo od glavnog dužnika već i od ostalih regresnih-mjeničnih dužnika, a pritom ima u vidu da klauzula 'bez protesta' različito djeluje zavisno ko ju je unio i da bi upravo to moglo da stvara zabunu i nedoumice u postupku izvršenja, stav je ovog suda da se mjenica s klauzulom 'bez protesta' ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu važećih odredbi ZIP-a." U navedenoj odluci Vrhovni sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP-760/13 od 30. septembra 2016. godine (Odluka Vrhovnog suda broj 22 0 I 031405 16 Spp od 5. decembra 2016. godine, stranica 8, paragrafi 3. i 4).

18. Dalje, Ustavni sud zapaža da, za razliku od Federacije BiH, redovni sudovi u Republici Srpskoj ne smatraju da je za pokretanje izvršnog postupka potrebno prethodno protestirati mjenicu koja sadrži klauzulu "bez protesta". Naime, stav redovnih sudova u Republici Srpskoj je da je mjenici koja sadrži klauzulu "bez protesta" priznato svojstvo vjerodostojne isprave u smislu Zakona o mjenici i Zakona o izvršnom postupku, te je stoga imalac takve mjenice ovlašten da pokrene izvršni postupak radi naplate mjeničnog duga. Ustavni sud je svojom odlukom odbacio kao očigledno neosnovanu, prima facie, apelaciju koja je osporavala odluke redovnih sudova u Republici Srpskoj s navedenim obrazloženjem (Odluka o dopustivosti broj AP-1850/21 od 8. jula 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

19. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su stavovi sudova u okruženju (Republika Hrvatska i Republika Srbija) o ovom pitanju isti kao i stavovi redovnih sudova u Republici Srpskoj. U vezi s tim treba naglasiti da su relevantne odredbe Zakona o mjenici i Zakona o izvršnom postupku, u biti, iste u Bosni i Hercegovini kao i u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji. Tako je, naprimjer, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da "prema članu 48. stav 1. Zakona o mjenici, trasant, indosant ili avalista može odredbom 'bez troškova', 'bez protesta' ili bilo kakvom drugom odgovarajućom odredbom napisanom i potpisanom na mjenici osloboditi njenog imaoca od obaveze da radi ostvarenja regresa predlaže protest zbog neakceptiranja ili neisplate. U mjenici koju je priložio sam tužilac uz tužbu stoji klauzula 'bez protesta'. Stoga je ova mjenica vjerodostojna isprava u smislu člana 28. stav 1. OZ i bez protesta jer protest nije potreban za zasnivanje tražbine" (VTSRH, Pž-1224/00 od 4. aprila 2000. godine). Također, stanovište Vrhovnog kasacionog suda u Republici Srbiji je da "kako je mjenica snabdjevena klauzulom 'bez protesta', to tuženi nema obavezu da protestiranjem utvrđuje činjenicu odbijanja isplate same mjenice" (Vrhovni kasacioni sud Beograd, Rev 3938/2019 od 6. novembra 2019. godine).

20. Ustavni sud je u Odluci o dopustivosti i meritumu AP-760/13 od 30. septembra 2016. godine razmatrao apelaciju kojom je apelant osporavao odluke redovnih sudova prema kojima je postojala obaveza protestiranja mjenice koja sadrži klauzulu "bez protesta". U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud nije zauzeo stav o tome da li, prema relevantnim zakonskim odredbama, ipak postoji obaveza da imaoci mjenice protestiraju mjenicu koja sadrži klauzulu "bez protesta". U navedenoj odluci, u tač. 62−64. obrazloženja, Ustavni sud je naveo da se odluke redovnih sudova kojima se zahtijeva protest mjenice s klauzulom "bez protesta" "ne mogu smatrati očigledno proizvoljnim".

Pravo na imovinu


21. S obzirom na pitanja koja se pokreću ovom apelacijom, Ustavni sud ukazuje da će odluka o ovom pitanju predstavljati daljnji razvoj njegove prakse iz Odluke broj AP-760/13 od 30. septembra 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud naglašava da u toj odluci sporno pitanje o tome da li, prema relevantnim zakonskim odredbama, postoji obaveza da imaoci mjenice protestiraju mjenicu koja sadrži klauzulu "bez protesta" nije analizirano u odnosu na standarde prava na imovinu, već samo u odnosu na pravo na pravično suđenje.

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

23. Ustavni sud ukazuje da su opća načela za procjenu da li je miješanje u imovinu u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju utvrđena u praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koju slijedi i Ustavni sud. Prvo se mora utvrditi da li postoji imovina zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a zatim da li je došlo do miješanja u takvu imovinu.

Da li postoji pravo zaštićeno članom 1. Protokola broj 1


24. U konkretnom slučaju apelantica je imalac (vlasnik) mjenice koja sadrži klauzulu "bez protesta" koju joj je izdao izvršenik radi osiguranja apelanticinog potraživanja. Prema praksi Evropskog suda, sporovi u vezi s "otkupom obveznica" kao i sporovi za naplatu potraživanja po osnovu duga po "zadužnicama" ulaze u obim člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud, Yuriy Lobanov protiv Rusije, presuda od 2. decembra 2010. godine, predstavka broj 15578/03, tačka 45. i Katona i Zavarsky protiv Slovačke, presuda od 9. februara 2023. godine, predstavke br. 43932/19 i 43995/19, tačka 52). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica ima "imovinu" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Da li je došlo do miješanja u imovinu


25. Ustavni sud smatra da je navedenim rješenjem Kantonalnog suda kojim je odbijen apelanticin prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice došlo do miješanja u apelanticinu imovinu. Stoga, za analizu "neophodnosti miješanja" u pravo na imovinu treba odgovoriti na sljedeća pitanja: a) da li je miješanje bilo u skladu sa zakonom, b) da li je miješanje bilo u javnom interesu i c) da li je uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i prava na imovinu.

Da li je miješanje u imovinu bilo u skladu sa zakonom


26. Kod analize ovog pitanja Ustavni sud smatra da su ključne odredbe člana 47. stav 1. Zakona o mjenici. Iz navedenog člana, kako je već rečeno, proizlazi da se imalac mjenice može osloboditi obaveze protestiranja mjenice ako mjenica sadrži klauzulu "bez protesta". Međutim, uprkos tome što je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu mjenice s klauzulom "bez protesta", Kantonalni sud je, pozivajući se na stav Vrhovnog suda (vidi tačku 7. ove odluke), zauzeo stav da je takvu mjenicu ipak bilo potrebno protestirati da bi se mogla smatrati izvršnom ispravom podobnom za izvršenje u smislu člana 29. stav 2. ZIP-a. Međutim, Ustavni sud smatra da član 29. stav 2. ZIP-a, u dijelu koji se odnosi na mjenicu, ne isključuje primjenu člana 47. stav 1. Zakona o mjenici koji kao lex specialis eksplicitno propisuje da se imalac mjenice na kojoj postoji oznaka "bez protesta" oslobađa obaveze da podiže protest takve mjenice. Ustavni sud ukazuje da takva odredba Zakona o mjenici podrazumijeva da je mjenični dužnik svojom voljom dao odobrenje imaocu mjenice da protiv njega može pokrenuti izvršni postupak radi naplate mjeničnog duga pristajući tako da se dug naplati bez obaveze protesta mjenice. Osim toga, svrha unošenja klauzule "bez protesta" je nesumnjivo bila i da se u takvom slučaju skrati postupak naplate mjeničnog duga imajući u vidu da mjenica, prema članu 1. Zakona o mjenici, predstavlja "instrument osiguranja plaćanja". Na taj način se ne pogoršava situacija mjeničnog dužnika jer je on već izdavanjem mjenice s klauzulom "bez protesta" svjestan da će se suočiti s izvršnim postupkom ukoliko blagovremeno ne plati dug.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da se uspostavljanjem obaveze za imaoca mjenice da protestira mjenicu uprkos navedenim zakonskim odredbama i uprkos tome što sadrži klauzulu "bez protesta" obesmišljava propisana zakonska mogućnost izdavanja takve mjenice, a na tražioca izvršenja se stavlja nepotreban teret. Stoga, Ustavni sud smatra da, na osnovu odredbe člana 29. stav 2. ZIP-a u vezi sa članom 47. stav 1. Zakona o mjenici, mjenica koja ima klauzulu "bez protesta" ne treba biti protestirana da bi se smatrala vjerodostojnom ispravom na osnovu koje se može pokrenuti izvršni postupak.

28. Stoga, Ustavni sud smatra da miješanje u apelanticinu imovinu nije bilo izvršeno u skladu sa zakonom, te da je stoga došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to, nema potrebe dalje provoditi test i ispitivati da li je miješanje bilo u javnom interesu, kao i da li je bilo proporcionalno.

29. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud smatra svrsishodnim da se ova odluka dostavi Vrhovnom sudu, kako je naznačeno u dispozitivu. Naime, Kantonalni sud je osporenu odluku donio na osnovu stava Vrhovnog suda iz Odluke broj 22 0 I 031405 16 Spp od 5. decembra 2016. godine. Stoga, u svojoj daljnjoj praksi o ovom pitanju Vrhovni sud treba da uzme u obzir stavove Ustavnog suda iz ove odluke.

Pravo na pravično suđenje


30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

Razuman rok


31. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u konkretnom slučaju razmatrati period od podnošenja prijedloga za izvršenje 5. januara 2012. godine pa do donošenja odluke Kantonalnog suda od 18. januara 2022. godine, kojom je postupak okončan. Dakle, period od 10 godina.

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o izvršnom postupku koji je po zakonu hitan. Također, Ustavni sud zapaža da se nije radilo o složenom predmetu. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je postupao u razumnom roku te da niti jednom radnjom nije utjecao na odugovlačenje postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon prvobitne ažurnosti i donošenja rješenja o izvršenju (6. januara 2012. godine), tek nakon sedam i po godina (15. jula 2019. godine) zaključkom pozvao apelanticu da dostavi protest mjenice, a nakon toga rješenjem (14. novembra 2019. godine) ukinuo sve provedene radnje i prijedlog za izvršenje odbacio. Ustavni sud smatra da se navedeno postupanje ne može smatrati adekvatnom ažurnošću u skladu sa zahtjevima prava na pravično suđenje u razumnom roku. S druge strane, Kantonalni sud je o apelanticinoj žalbi odlučio nakon dvije godine i dva mjeseca (18. januara 2022. godine). U vezi s apelanticinim ponašanjem, Ustavni sud zapaža da je podneskom od 16. januara 2018. godine tražila odlaganje izvršenja na period od dva mjeseca (do 14. marta 2018. godine), što se može smatrati njenim doprinosom ukupnoj dužini trajanja izvršnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da sudovi u odgovorima na apelaciju nisu objasnili zašto je od apelantice tek nakon sedam i po godina traženo da dostavi protest mjenice imajući u vidu da je od početka moglo biti jasno da sporna mjenica nije protestirana. Analizirajući navedeno, Ustavni sud smatra da se period neaktivnosti od donošenja rješenja o izvršenju do poziva za dostavu protesta mjenice od sedam i po godina može pripisati isključivo Općinskom sudu. Ustavni sud smatra da je, u konačnici, navedeno ponašanje Općinskog suda utjecalo na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je trajao 10 godina. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava kriterij prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da je u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u tom segmentu.

Naknada nematerijalne štete


35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud zapaža da je apelantica pravno lice, čiji je osnivač Republika Srpska (vidi http://www.bankasrpske.ba/latn/?page=68), odnosno nosilac javne vlasti. Stoga, Ustavni sud smatra da utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava per se predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4218/20 od 8. juna 2022. godine, tač. 46. i 47, dostupna na www.ustavnisud.ba).

U odnosu na ostale navode o kršenju prava na pravično suđenje


36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud neće razmatrati ostale navode o kršenju prava na pravično suđenje.

VII. Zaključak


37. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što miješanje u imovinu nije bilo u skladu sa zakonom zato što je od apelantice zahtijevano da protestira mjenicu koja ima klauzulu "bez protesta" iako je članom 47. stav 1. Zakona o mjenici propisano da će se imalac mjenice osloboditi obaveze protestiranja mjenice ako mjenica sadrži takvu klauzulu.

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postojao period neaktivnosti od sedam i po godina od donošenja prvostepenog rješenja do poziva apelantici da dostavi protest mjenice, iako je od samog početka postupka bilo jasno da mjenica nije bila protestirana.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!