Službeni glasnik BiH, broj 79/19

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5337/17, rješavajući apelaciju "Šipada" d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija "Šipada" d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 Dn 010841 17 Pž od 12. septembra 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Novom Travniku, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. "Šipad" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Sarajevu, kojeg zastupa Sanel Podrug, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 Dn 010841 17 Pž od 12. septembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku - Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Dn-718/99 od 3. augusta 1999. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i od "Impregnacija - Holz" d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) zatraženo je 11. septembra i 9. oktobra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 23. i 27. septembra 2019. godine. Pošto se pismeno upućeno tuženom vratilo s naznakom pošte "ne postoji", Ustavni sud je dostavljanje pismena tuženom obavio stavljanjem pismena na oglasnu tablu Ustavnog suda 15. oktobra 2019. godine, u smislu člana 75. Pravila Ustavnog suda.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Općinskog suda broj Dn-718/99 od 3. augusta 1999. godine izvršena je uknjižba prava raspolaganja, te prava korištenja nekretnina, bliže označenih u rješenju, u korist podnosioca zahtjeva sa dijelom 1/1 umjesto do tada Impregnacija "Sebešić" Vitez (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 3. augusta 1999. godine, koju je podnio 16. juna 2017. godine, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, Kantonalni sud je Rješenjem broj 06 0 Dn 010841 17 Pž od 12. septembra 2017. godine žalbu odbacio kao neblagovremenu.

7. Kantonalni sud je istakao da je apelant u žalbi naveo da je osporenim rješenjem nezakonito došlo do promjene prava korištenja i raspolaganja na spornim nekretninama u korist podnosioca zahtjeva, jer isprava na osnovu koje je sud dopustio uknjižbu prava vlasništva ne sadrži pravni osnov u smislu čl. 23. i 38. Zakona o vlasničkopravnim odnosima, da nije imao mogućnost da u prvostepenom postupku dokaže nezakonitost upisa, da mu nije dostavljeno pobijano rješenje zbog čega mu je povrijeđeno pravo na pravičan i nepristrasan pristup sudu zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i da mu je povrijeđeno pravo na imovinu zagarantirano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa nezakonitošću upisa, apelant se u žalbi pozvao na odluke Ustavnog suda br. AP 2915/11 od 10. decembra 2013. godine i AP 2195/06 od 18. oktobra 2007. godine.

8. Kantonalni sud je, imajući u vidu odredbe čl. 9, 60, 76. i 77. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o ZK), koje je citirao, zaključio da iz navedenih odredaba proizlazi da su zemljišne knjige javni registri o upisanim stvarnim pravima i da su dostupne svim zainteresiranim licima, osim ako zakonom nije propisano ograničenje za određene podatke. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant kao zainteresirano lice tek 13. juna 2017. godine izvršio uvid u zemljišne knjige iako je upis prava raspolaganja, te prava korištenja izvršen rješenjem od 3. augusta 1999. godine. Budući da je apelant kao zainteresirano lice imao pristup zemljišnim knjigama i da je mogao izvršiti provjeru stanja upisa odmah po izvršenim promjenama upisa, odnosno 3. augusta 1999. godine, Kantonalni sud je ocijenio da je žalba neblagovremena. Pri tome Kantonalni sud je istakao da se rok od 15 dana propisan članom 76. stav 1. Zakona o ZK ne može računati od dana kada je apelant zatražio i dobio zemljišnoknjižne izvode, jer je uvid u zemljišne knjige mogao blagovremeno izvršiti (budući da je od upisanih promjena proteklo 18 godina).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U iscrpnim navodima apelacije apelant ukazuje da je za nezakoniti upis saznao prilikom provjere stanja u zemljišnoj knjizi 13. juna 2017. godine. Apelant iznosi brojne prigovore u kontekstu nezakonitosti spornog upisa u zemljišnim knjigama, dostavljajući na uvid obimnu dokumentaciju kojom te navode potkrepljuje. Smatra da su redovni sudovi proizvoljnim postupanjem apelantu nanijeli nenadoknadivu materijalnu štetu, jer je promjena upisa izvršena suprotno odredbama čl. 23. i 38. Zakona o vlasničkopravnim odnosima, jer upis ne sadrži dvije osnovne zakonske pretpostavke, i to pravni osnov upisa prava vlasništva i činidbu brisanja prava vlasništva ranijeg vlasnika spornih nekretnina, tako da je upis prava vlasništva u korist nevlasnika izvršen bez pravne osnove, a da o tome nije pružena mogućnost stvarnom vlasniku da u postupku dokaže nezakonitost upisa koja proizlazi iz dokumentacije koju je apelant dostavio uz žalbu. Apelant tvrdi da mu prvostepeno rješenje nikada nije dostavljeno, a da je za sporni upis saznao 13. juna 2017. godine, nakon što je zatražio zk. izvod u kojem se vode nekretnine na koje apelant polaže pravo. Navodi, dalje, da se Kantonalni sud uopće nije upustio u raspravljanje o predmetnoj žalbi, niti je tu žalbu i dokaze komentirao, već je samo paušalno konstatirao da je žalba neblagovremena, što je, prema apelantovoj ocjeni, neprihvatljivo. Apelant tvrdi da je odluka Kantonalnog suda diskriminirajuća i da je donesena na apelantovu štetu, te tvrdi da su osporene odluke redovnih sudova očito proizvoljne i nezakonite. Apelant je naglasio da je pravo vlasništva pravo koje nikada ne zastarijeva i da stvarni vlasnik, apelant, čiji je pravni prednik bio upisan u zemljišne knjige, ima neoborivo pravo da traži povrat svoje imovine, odnosno upis prava vlasništva. Apelant smatra da je do kršenja njegovih prava došlo upravo kroz iskrivljavanje smisla i duha zakona, tj. imperativnih odredaba ZPP. U kontekstu nezakonitog upisa apelant se pozvao na odluke Ustavnog suda br. AP 2915/11 i AP 2195/06.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je naveo da ostaje pri svom pravnom stavu izraženom u rješenju od 12. septembra 2017. godine kojim je, odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda od 3. augusta 1999. godine, apelantovu žalbu odbacio kao neblagovremenu. Kako je apelant izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja tek 16. juna 2017. godine, a kao zainteresirano lice imao je pristup zemljišnim knjigama i mogao je izvršiti provjeru stanja upisa odmah po izvršenim promjenama upisa, odnosno 3. augusta 1999. godine, Kantonalni sud je ocijenio da je žalba neblagovremena. Stoga se rok od 15 dana za izjavljivanje žalbe iz člana 76. stav 1. Zakona o ZK ne može računati od dana kada je žalitelj zatražio i dobio zemljišnoknjižne izvode (18 godina po upisu prava raspolaganja, odnosno korištenja), jer je uvid u zemljišne knjige mogao blagovremeno izvršiti. Stoga, Kantonalni sud smatra da nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje i pristup sudu, čime bi bio stavljen u diskriminacijski položaj, niti pravo na imovinu zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Općinski sud je naveo da je u konkretnom predmetu donio pravilnu i odluku zasnovanu na zakonu, te da ne postoji povreda prava na pravično suđenje i povreda prava na imovinu propisana Ustavom Bosne i Hercegovine, kao niti povreda prava na djelotvoran pravni lijek propisan članom 13. Evropske konvencije.

V. Relevantni propisi

12. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 9.
Javno povjerenje

(1) Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji.

(2) Za treća lica, koja u dobroj vjeri u postojanje neke nekretnine ili prava na nekoj nekretnini, putem pravnog posla steknu takvo jedno pravo, sadržaj zemljišne knjige se smatra tačnim, ukoliko ispravnost zemljišne knjige nije osporena putem upisa prigovora ili ukoliko je trećoj osobi poznata netačnost zemljišne knjige ili zbog grube nepažnje nije poznata.

(3) Ako je nosilac prava upisanog u zemljišne knjige ograničen u pravu raspolaganja u korist neke osobe, tada ograničenje djeluje prema trećoj osobi samo onda kada je to ograničenje upisano u zemljišnu knjigu ili poznato trećoj osobi.

(4) Za savjesnost treće osobe kod sticanja prava na nekretnini mjerodavno je vrijeme podnošenja zahtjeva za upis.

Član 41. stav (1)
Zainteresovane osobe

(1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

Član 60.
Neispravan upis

(1) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišnoknjižnog ureda, tada će zemljišnoknjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku.

(2) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan iz drugih razloga osim navedenih u stavu 1. ovog člana, tada će zemljišnoknjižni ured po odobrenju upisane osobe upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku.

(3) Ukoliko upisana osoba nije dala odobrenje na pomenuti upis iz stava 2. ovog člana, zainteresovana osoba može podići tužbu za davanje odobrenja.

(4) Ispravka zemljišne knjige se vrši na osnovu odobrenja upisane osobe ili sudske odluke.

(5) Ako zemljišnoknjižni ured sazna za slučaj neispravnosti upisa iz stava 1. ovog člana, obavijestiće o tome ministra pravde.

Član 76.
Žalbe protiv odluke ili radnje zemljišnoknjižnog referenta

(1) Protiv odluke zemljišnoknjižnog referenta, osim u slučajevima pogrešnog upisa, iz člana 60. st. 1. i 2. ovog zakona, zainteresovana osoba može kod nadležnog suda uložiti žalbu u roku od 15 dana. Rok počinje teći od dana prijema prepisa odluke ili saznanja o radnji koja je predmet žalbe.

(2) Žalba se može podnijeti i kod zemljišnoknjižnog ureda koji je obavezan proslijediti je bez odlaganja nadležnom sudu.

(3) Nadležni sud odlučuje o žalbi u žalbenom postupku prema propisima Zakona o parničnom postupku.

Član 77.
Uvid u zemljišnu knjigu

Uvid u zemljišne knjige, pripadajuće akte, isprave i pomoćne isprave je slobodan uz prisustvo službene osobe iz zemljišnoknjižnog ureda, ako posebnim zakonom za pojedine podatke nije drugačije određeno.

Član 78.
Pravo na izvode zemljišnoknjižnih uložaka

(1) Svaka osoba, u skladu sa članom 77. ovog zakona, može nakon plaćanja takse dobiti zemljišnoknjižne izvode.

(2) Izvod iz stava 1. ovog člana je javna isprava.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 010841 17 Pž od 12. septembra 2017. godine kojim je odbačena apelantova žalba koju je podnio protiv prvostepenog rješenja. Apelant ukazuje da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje, pa će, shodno tome, Ustavni sud ispitati blagovremenost apelacije. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je osporeno rješenje apelant primio 18. oktobra 2017. godine, a da je apelacija podnesena 15. decembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelant pobija rješenje Kantonalnog suda tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

20. Imajući u vidu prigovore kojim apelant pokreće pitanje kršenja prava na pristup sudu, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija izričito i ne spominje pravo na pristup sudu, a da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) pravo na pristup sudu prvi put objasnio u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi, Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 4451/70, 1975. godina) u kojem je, između ostalog, zaključeno da pravo na pravično suđenje uključuje i pravo na pristup sudu koje ne smije biti uvjetovano, odnosno otežano. Evropski sud je, također, u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Evropski sud, Kreuz protiv Poljske, odluka iz 2001. godine) usvojio stav da pravo na sud nije apsolutno i da ono može biti podložno implicitno dopuštenim ograničenjima, jer pravo na pristup sudu, po samoj svojoj naravi, zahtijeva regulaciju države. Restrikcije se mogu ticati prava pristupa kao takvog ili određenih njegovih elemenata, npr. javnosti postupka, ili se postupak može ograničiti na utvrđivanje specifičnih pitanja zakona. Štaviše, izvjesne implicitne restrikcije primjenjuju se u tom smislu da krivični postupak može biti i okončan bez intervencije suda pod uvjetom da ne vodi do formalnog ili činjeničnog utvrđivanja stanja stvari. Vlasti, također, mogu odrediti specifična ograničenja pravila pristupu sudu, ali data ograničenja ne smiju ugrožavati pravo pristupa samoj njegovoj suštini i mora biti dovoljno jasno, ili njihove odredbe moraju sadržati garancije da ne budu pogrešno shvaćene.

21. Ustavni sud zapaža da predmetna apelacija pokreće pitanje da li je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu odbacivanjem, kao neblagovremene, žalbe protiv prvostepenog rješenja kojim je izvršena promjena upisa stanja u zemljišnoj knjizi.

22. U vezi s tim, Ustavni sud iz raspoloživih dokumenata zapaža da se promjena upisa prava raspolaganja, te prava korištenja u zemljišnim knjigama desila na osnovu rješenja Općinskog suda od 3. augusta 1999. godine, koje je doneseno po zahtjevu podnosioca zahtjeva. Pri tome apelant, kao zainteresirano lice, tvrdi da je njegov pravni prednik ranije bio upisan kao nosilac prava raspolaganja i prava korištenja pojedinih nekretnina na kojima je provedena promjena prava korištenja i raspolaganja, te da mu rješenje nikada nije dostavljeno, što ni Kantonalni sud nije osporio. Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud nije osporio ni apelantovu tvrdnju da je za promjenu upisa u zemljišnim knjigama saznao (tek) 13. juna 2017. godine. Međutim, ono što je Kantonalnom sudu sporno jeste činjenica da je od promjene upisa stanja u zemljišnim knjigama do saznanja za promjenu prošlo 18 godina shodno činjenici da su zemljišne knjige javni registri koji su dostupni svim zainteresiranim licima i da je apelant imao mogućnost da se blagovremeno upozna sa činjenicom da je promijenjen upis, odnosno odmah nakon izvršene promjene 3. augusta 1999. godine. U takvim okolnostima se, prema ocjeni Kantonalnog suda, rok koji je propisan članom 76. stav 1. Zakona o ZK nije mogao računati od dana kada je apelant zatražio i dobio zk. izvod iz kojeg je saznao za promjenu.

23. U vezi sa takvim obrazloženjem, Ustavni sud podsjeća na sadržaj odredbe člana 76. stav (1) Zakona o ZK koji glasi: "Protiv odluke zemljišnoknjižnog referenta, osim u slučajevima pogrešnog upisa, iz člana 60. st. 1. i 2. ovog zakona, zainteresirana osoba može kod nadležnog suda uložiti žalbu u roku od 15 dana. Rok počinje teći od dana prijema prepisa odluke ili saznanja o radnji koja je predmet žalbe."

24. Iz citirane odredbe proizlazi da rok od 15 dana za podnošenje žalbe teče od dana prijema prepisa odluke, ili saznanja o radnji koja je predmet žalbe. Ustavni sud zapaža da apelantovu tvrdnju da mu osporeno prvostepeno rješenje nije dostavljeno (od kada teče rok od 15 dana za ulaganje žalbe) Kantonalni sud ničim nije osporio. Uz to, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud ničim nije osporio ni apelantovu tvrdnju da je (tek) 13. juna 2017. godine saznao za promjenu stanja upisa u zemljišnoj knjizi, kada je od nadležnog Zemljišnoknjižnog ureda u Travniku zatražio izvod.

25. Imajući u vidu sadržaj odredbe člana 76. stav (1) Zakona o ZK, Ustavni sud smatra da ona jasno propisuje od kada teku rokovi za žalbu. Stoga, u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja Kantonalni sud je proizvoljno zaključio i obrazložio da se rok iz citirane odredbe ne može računati od dana saznanja za promjenu upisa u zemljišnoj knjizi samo zbog toga što je od promjene stanja upisa u zemljišnoj knjizi prošlo 18 godina.

26. Stoga, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, donoseći osporeno rješenje, proizvoljno primijenio citiranu odredbu, što je, u konačnici, dovelo do kršenja apelantovog prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Shodno prethodno iznesenom, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Ustavni sud posebno naglašava da prilikom odlučenja nije ocijenio opravdanost iznesenih prigovora kojim apelant iscrpno ukazuje da je promjena upisa u zemljišnim knjigama izvršena nezakonito, budući da će opravdanost iznesenih prigovora ispitati Kantonalni sud ukoliko u svjetlu ove odluke i pravilne primjene člana 76. stav (1) Zakona o ZK ocijeni da je apelant žalbu protiv prvostepenog rješenja podnio blagovremeno.

Pravo na imovinu

29. Imajući u vidu prethodno izneseni zaključak o kršenju prava na pravično suđenje u segmentu pristupa sudu, Ustavni sud ne vidi razlog da posebno razmatra apelantov prigovor u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Kantonalni sud odbacio apelantovu žalbu kao neblagovremenu proizvoljno primijenivši odredbu člana 76. stav (1) Zakona o ZK, kojom je jasno regulirano da rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja, ili saznanja o radnji koja je predmet žalbe. Pri tome Kantonalni sud ničim nije osporio apelantove tvrdnje da mu rješenje nije dostavljeno, odnosno da je za promjenu stanja upisa u zemljišnoj knjizi saznao (tek) 13. juna 2017. godine, kada je zatražio izvod iz zemljišne knjige, nakon čega je izjavio žalbu Kantonalnom sudu.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.