Službeni glasnik BiH, broj 14/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2641/16, rješavajući apelaciju Jugoslava Ilića i Nedžada Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj /94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Nedžada Delića.

Utvrđuje se povreda prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišavanja slobode Nedžada Delića, koji su 24. maja 2016. godine preduzeli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona - Prva policijska uprava - Policijska stanica Bihać.

Odbija se kao neosnovana apelacija Jugoslava Ilića podnesena zbog povrede člana 5. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišavanja slobode Jugoslava Ilića, koji su 24. maja 2016. godine preduzeli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona - Prva policijska uprava - Policijska stanica Bihać.

Odbija se kao neosnovana apelacija Jugoslava Ilića i Nedžada Delića podnesena zbog povrede člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišavanja slobode, koji su 24. maja 2016. godine preduzeli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona - Prva policijska uprava - Policijska stanica Bihać.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Jugoslav Ilić i Nedžad Delić (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Osman Hadžić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 21. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) tvrdeći da su ih 24. maja 2016. godine nezakonito lišili slobode pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova - Prva policijska uprava - Policijska stanica Bihać (u daljnjem tekstu: PU).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od PU zatraženo je 6. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. PU je dostavila odgovor 8. jula 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

U odnosu na prvoapelanta

5. Policijska uprava je, kao ovlašteni organ, 23. maja 2016. godine u 23 sata i 57 minuta izdala prekršajni nalog pod brojem 104.260.540.8 protiv prvoapelanta zbog prekršaja iz člana 36. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOOSS), pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 KM. Iz prekršajnog naloga proizlazi da su ovlaštena službena lica, postupajući po prijavi o saobraćajnoj nesreći, došla na lice mjesta, precizirano u prekršajnom nalogu, te izvršila uviđajne radnje pri čemu su utvrdila da je apelant svojim vozilom marke "mercedes", registarskih oznaka preciziranih u prekršajnom nalogu, prouzrokovao saobraćajnu nesreću na način kako je bliže opisano u prekršajnom nalogu.

6. Policijska uprava je 24. maja 2016. godine u 00. 10 sati izdala prekršajni nalog pod brojem 104.260.466.1 protiv prvoapelanta zbog prekršaja iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom redu i miru Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o javnom redu i miru), pa mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 600,00 KM. Iz prekršajnog naloga proizlazi da je apelant, na bliže preciziranoj lokaciji, narušavao javni red i mir vikom, galamom i svojim ponašanjem, psujući službenim licima PU i pritom nije htio da postupi po zahtjevu službenog lica da prestane da se tako ponaša i narušava javni red i mir, zbog čega je i lišen slobode.

7. Prema zapisniku PU o lišavanju slobode broj 79/16 od 24. maja 2016. godine, prvoapelanta su 24. maja 2016. godine u 00.15 sati lišila slobode ovlaštena službena lica, na osnovu člana 17. Zakona o prekršajnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajnom postupku), zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaje iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom redu i miru. U zapisniku je konstatirano da je prvoapelant lišen slobode "u vidno alkoholiziranom stanju", bez vidnih povreda i predočenih zdravstvenih problema, te da je lišavanje slobode izvršeno uz upotrebu fizičke snage i sredstava za vezivanje. Iz zapisnika proizlazi da je prvoapelant, u smislu člana 17. stav 3. Zakona o prekršajnom postupku, upoznat sa razlozima lišavanja slobode, da je pročitao zapisnik i da na njega nije imao primjedaba, nakon čega mu je jedan primjerak zapisnika i uručen. Zapisnik sadrži potpis prvoapelanta, te pečat i potpis ovlaštenog službenog lica.

8. Prema zapisniku PU o otpustu lica lišenog slobode broj 05.04/06-1-79/16 od 24. maja 2016. godine, prvoapelant je istog dana u 05.00 sati pušten na slobodu zbog, kako je navedeno, "prestanka razloga za dalje zadržavanje". Također, u zapisniku je konstatirano da se prvoapelant pušta na slobodu bez vidnih povreda. Pored navedenog, konstatirano je da je prvoapelant pročitao zapisnik i da na njega nije imao primjedaba. Zapisnik sadrži apelantov potpis, te potpis ovlaštenog službenog lica.

U odnosu na drugoapelanta

9. Prema zapisniku PU o lišavanju slobode broj 81/16 od 24. maja 2016. godine, drugoapelanta su navedenog dana u 07.20 sati u službenim prostorijama PU ovlaštena službena lica M.T. i H.M., na osnovu člana 165. stav 1. u vezi sa članom 153. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), lišila slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i krivično djelo napad na službeno lice u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 1. KZFBiH. Iz zapisnika proizlazi da je drugoapelant, u smislu člana 5. ZKPFBiH, pored ostalog, upoznat sa razlozima lišavanja slobode. U zapisniku je konstatirano da je drugoapelant lišen slobode uz upotrebu sredstava za vezivanje. U zapisniku je, također, konstatirano da je drugoapelant u cijelosti pročitao zapisnik i da nije imao primjedaba. Konstatirano je da je drugoapelant odbio da potpiše zapisnik, te da zapisnik sadrži potpis ovlaštenih službenih lica.

10. Prema zapisniku PU o otpustu lica lišenog slobode broj 81/16 od 25. maja 2016. godine, drugoapelant je istog dana u 07.05 sati, na osnovu člana 165. stav 1. u vezi sa članom 153. stav 3. ZKPFBiH, pušten na slobodu zbog, kako je navedeno, prestanka potrebe za daljnjim zadržavanjem. Također, u zapisniku je konstatirano da se drugoapelant pušta na slobodu bez vidljivih povreda ili drugih predočenih zdravstvenih problema. Pored navedenog, konstatirano je da je drugoapelant pročitao zapisnik i da na njega nije imao primjedaba. Zapisnik sadrži potpis drugoapelanta, te potpis ovlaštenog službenog lica.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti tvrde da su im u postupku lišavanja slobode prekršena prava iz člana II/3.b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 3. i 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s navedenim, apelanti su obrazložili da je prvoapelant "23. maja 2016. godine u noći, oko 12 sati, počinio prekršaj iz člana 36. stav 1. ZOOSS", te da su policijski službenici pri vršenju uviđaja i sačinjavanju zapisnika o počinjenom prekršaju drsko postupali prema njemu uslijed čega je došlo do "verbalnog sukoba" između policijskih službenika i prvoapelanta. Navedeno je da su se policijski službenici grubo ponašali i prema djevojci J.D., koja je bila u društvu sa prvoapelantom, zbog čega im je prvoapelant uputio psovke, pa su tim povodom policijski službenici prvoapelantu izdali prekršajni nalog za prekršaje iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom redu i miru. Navedeno je da su, nakon toga, prvoapelanta policijski službenici lišili slobode, te da je, zbog "prekomjerne upotrebe fizičke sile", pretrpio i tjelesne povrede.

12. Dalje, navedeno je da je drugoapelant 24. maja 2016. godine u jutarnjim satima došao u prostorije PU, kako bi se informirao o svojoj kćerci J.D., koja je prethodnu noć lišena slobode zajedno sa prvoapelantom. Navedeno je da se drugoapelant obratio vođi noćne smjene i da je pri obraćanju njemu "povisio ton", što je privuklo pažnju policijskog službenika A.H., koji je drugoapelanta opomenuo, a potom, prolazeći pored apelanta, i "verbalno napao", pa mu je drugoapelant uputio psovku. U tom momentu drugoapelanta su za ruke uhvatila dvojica policajaca "Tutić i Midžić", koji su, koristeći sredstva za vezivanje, lišili slobode drugoapelanta, te ga odveli u prostoriju za zadržavanje, gdje je ostao "24 sata". Također je navedeno da je prema drugoapelantu upotrijebljena fizička sila uslijed čega je zadobio i tjelesne povrede.

13. Apelanti smatraju da u njihovom slučaju nije postojao zakonski osnov za lišavanje slobode, "jer je odredbom člana 153. ZKPFBiH predviđeno oduzimanje slobode od strane policijskog organa ako postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo". Također, apelanti su naveli da u zapisniku o lišavanju slobode "nisu navedeni zakonski osnovi za lišavanje slobode predviđeni odredbama člana 146. ZKPFBiH, odnosno članom 17. Zakona o prekršajima". S tim u vezi, navedeno je da je prvoapelant "bio lišen slobode u trajanju od pet sati", a drugoapelant "24 sata", a da im pritom nije ni usmeno saopćen bilo koji razlog za lišavanje slobode propisan članom 146. ZKPFBiH, odnosno članom 17. Zakona o prekršajima.

14. Apelanti su, također, naveli da je prilikom lišavanja slobode prema njima primijenjena fizička sila iako, kako navode, za nju nije bilo potrebe, niti osnova. Dalje, apelanti su naveli da protiv zapisnika o lišavanju slobode nije predviđen žalbeni postupak, te da nisu imali mogućnost da protiv njega ulože žalbu. Stoga, predlažu da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu njihovih navedenih ustavnih prava.

b) Odgovor na apelaciju

15. Policijska uprava u odgovoru je navela da je Operativno dežurstvo PU 23. maja 2016. godine u 23.55 sati, nakon dojave o saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na Trgu maršala Tita u Bihaću, uputilo na lice mjesta patrolu policije, koju su činili R.M. i H. B., gdje su zatekli prvoapelanta i djevojku J.D. Navedeno je da je prvoapelant povišenim tonom rekao policajcu R.M.: "'Ajde nauči ovu moju kolegicu kako se vozi", pa mu je navedeni policajac rekao da pripazi kako se ponaša. Pritom je iz automobila izašla J.D. govoreći da je ona upravljala automobilom, "nakon čega je počela histerisati, vikati i galamiti na policajce, a Jugoslav Ilić (prvoapelant) im je tom prilikom psovao mater, odgurnuvši policajca Elvira Ćirića ustranu". Nakon toga je nastala verbalna prepirka između prvoapelanta i J.D., s jedne strane, i prisutnih policajaca, s druge strane, pa nakon što je policajac E.Č. uhvatio prvoapelanta za lijevu ruku i rekao mu da prestane vikati, J.D. je nasrnula na policajca E.Č., koju je zaustavio policajac Z.F., uhvativši je za ruku s namjerom da je smiri i kontrolira. Također je navedeno da je ponašanje prvoapelanta i J.D. upućivalo na to da bi događaj mogao "eskalirati širih razmjera", te su policijski službenici, primjenjujući tehniku "meke ruke", stavili prvoapelantu na ruke sredstva za vezivanje, te ga lišili slobode. Navedeno je da je, nakon toga, J.D. napala policajca Z.F. kojem je istrgala i oštetila "epoletu na jakni, pa je ista od strane policijskih službenika spriječena u daljnjem nasrtanju stavljanjem na ruke sredstava za vezivanje", čime je stavljena pod kontrolu policije. Navedeno je da su poslije toga prvoapelant i J.D. privedeni u prostorije za zadržavanje PU gdje je kod prvoapelanta ustanovljeno prisustvo alkohola u organizmu od 1,29 promila, dok kod J.D. nije utvrđeno prisustvo alkohola. Na okolnosti događaja sačinjeni su zapisnici o uzimanju izjava od prvoapelanta i J.D., te je prvoapelantu uručen prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom redu i miru.

16. Policijska uprava je, također, navela da je 24. maja 2016. godine oko 7 sati i 20 minuta došao drugoapelant u prostorije Operativnog dežurstva PU, te da je nakon što je dobio informacije u vezi sa događajem u kojem su bili učesnici prvoapelant i djevojka J.D., a koja je bila kćerka drugoapelanta, "počeo jako povišenim tonom galamiti i psovati" zbog čega ga je dežurni policajac opomenuo i rekao mu da napusti prostorije PU, što on nije učinio, već je nastavio da se tako ponaša. Budući da drugoapelant nije prihvatao naredbe dežurnog policajca da prestane narušavati red i mir, već je nastavio da galami, upućujući pri tome i psovke policijskim službenicima, pa nakon što je udario i policijske službenike H.M. i M.T., drugoapelantu su upotrebom tehnike "meke ruke" stavljena sredstva za vezivanje i on je priveden u prostorije za zadržavanje. O navedenom događaju obaviještena je nadležna tužiteljica koja je konstatirala da su se u apelantovim radnjama stekla obilježja krivičnih djela iz čl. 183. i 358. KZFBiH. S obzirom na navedeno, PU je istakla da su pripadnici PU protiv apelanata postupali na korektan i krajnje profesionalan način, te da su prema njima primijenili minimum fizičke snage za izvršavanje službenih radnji, a što je učinjeno u skladu sa ovlaštenjima iz člana 27. st. 1. i 2. Zakona o policijskim službenicima.

V. Relevantni propisi

17. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 183.
Ugrožavanje sigurnosti

(1) Ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje građana,

kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.

(2) Ko ugrozi sigurnost više osoba ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili organ tih osoba ili taj način izazove uznemirenje građana,

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

(…).

Član 359.
Napad na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti

(1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti službenu osobu ili osobu koja joj pomaže u vršenju poslova javne sigurnosti ili sigurnosti Federacije ili dužnosti čuvanja javnog reda, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

18. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.
Prava osobe lišene slobode

Osoba lišena slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijestiti o razlozima lišenja slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja poučiti da nije dužna dati iskaz, niti odgovarati na postavljena pitanja, da ima pravo uzeti branitelja kojeg može sama izabrati, kao i o tome da ima pravo da njena obitelj, konzularni službenik strane države čiji je državljanin ili druga osoba koju ona odredi budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.

Član 6.
Prava osumnjičenog, odnosno optuženog

(1) Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega i da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz u daljnjem toku postupka.

(…)

Član 92.
Pouka osumnjičenom o njegovim pravima

(…)

(2) Na početku ispitivanja osumnjičenom će se saopćiti za koje krivično djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega, a poučit će se i o sljedećim pravima:

(…)

c) da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist i ako to učini u prisustvu branitelja da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnoj raspravi,

(…)

Član 146.
Razlozi za pritvor

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna,

d) u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško, s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanjem na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda,

(…)

Član 153.
Lišenje slobode i zadržavanje

(1) Policijski organ može osobi oduzeti slobodu ako postoje osnovi sumnje da je ta osoba počinila krivično djelo i ako postoji bilo koji razlog predviđen u članu 146. ovog Zakona, ali je policijski organ dužan takvu osobu bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata sprovesti tužitelju. Prilikom dovođenja policijski organ obavijestit će tužitelja o razlozima i vremenu oduzimanja slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dopuštena je u skladu sa zakonom.

(…)

(3) Osoba kojoj je oduzeta sloboda mora biti poučena u skladu sa članom 5. ovog Zakona.

(4) Ako osoba kojoj je oduzeta sloboda ne bude sprovedena tužitelju u roku iz st. (1) i (2) ovog člana, pustit će se na slobodu.

(…)

Član 165.
Obaveza sastavljanja zapisnika

(1) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga.

(…)

Član 166.
Sadržaj zapisnika

(1) Zapisnik sadrži: naziv organa pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju, kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.

(2) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. (…)

(…)

19. Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH ("Službeni glasnik BiH" br. 6/06, 75/06 - ispravka, 44/07, 84/09 i 48/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 36. stav 1.
Radnje vozilom u saobraćaju

(1) Vozač koji namjerava da obavi neku radnju vozilom na putu (pomjeranje vozila udesno ili ulijevo, mijenjanje saobraćajne trake, preticanje, obilaženje, zaustavljanje skretanje udesno ili ulijevo, polukružno okretanje, vožnja unazad i sl.) smije da počne takvu radnju samo ako se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge učesnike u saobraćaju ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila i pravcu i brzini kretanja.

Član 174. stav 2.

(2) Smatrat će se da je pod djelovanjem alkohola lice za koje se analizom krvi ili krvi i urina ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da količina alkohola u krvi iznosi više od 0,3 g/kg, ili ako je prisustvo alkohola u organizmu utvrđeno odgovarajućim sredstvima ili aparatima za mjerenje alkoholiziranosti, što odgovara količinama većim od 0,3 g/kg, ili kod kojeg se, bez obzira na količinu alkohola u krvi, stručnim pregledom utvrdi da pokazuje znake poremećenosti izazvane djelovanjem alkohola.

20. Zakon o javnom redu i miru Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona broj 15/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 12.
(Novčane kazne)

Izvršilac će se kazniti:

Za prekršaj iz člana 7. stav (1) tačka 1, 14, 20, 21, 25, 29, 34. i 36. novčanom kaznom od 100 do 300 KM.

(…)

(5) Za prekršaj iz člana 7. stav (1) tačke 2, 5, 6, 13, 15, 19, 23. i 30. novčanom kaznom od 500 do 1.200 KM.

21. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 17.
Lišenje slobode i garancija kao osiguranje prisustva i plaćanja novčane kazne

(1) Policijski službenik može na zahtjev ovlaštene službene osobe lišiti slobode osobu koja je osumnjičena za prekršaj, ali je dužna takvu osobu odmah, a najkasnije u roku 12 sati, izvesti pred sud kako bi se osiguralo njeno prisustvo u sudu pod sljedećim uvjetima:

1) kada osoba odbija ili nije u mogućnosti otkriti svoj identitet,

2) kada osoba nije nastanjena u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inozemstvu, a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjegla odgovornost za prekršaj ili

3) kada postoji opasnost da će osoba nastaviti sa vršenjem prekršaja, ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj.

(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku 12 sati od trenutka kada je ta osoba lišena slobode.

(3) Svako lišenje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, mora biti razumno i u skladu s prirodom počinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim ličnim osobinama te osobe, tako da dužina trajanja lišenja slobode odgovara okolnostima. Svaka osoba lišena slobode u skladu s odredbama ovog člana mora biti u najkraćem roku obaviještena detaljno i na jeziku koji razumije o razlozima za lišenje slobode, kao i o prekršaju koji joj se stavlja na teret.

(4) Radi osiguranja prisustva pred sudom policija ili drugi ovlašteni organ može zahtijevati od osobe koja je okrivljena za prekršaj, a nema prebivalište u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inozemstvu a želi napustiti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a za koju postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjegla odgovornost za prekršaj, da preda svoj pasoš ili drugi identifikacijski dokument do pojavljivanja na sudu, ali ne duže od 24 sata. Uz prekršajni nalog, ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sudu će se predati pasoš ili drugi identifikacijski dokument.

(5) Radi osiguranja plaćanja novčane kazne osobi koja je okrivljena za prekršaj, a nema prebivalište u Bosni i Hercegovini, ili privremeno boravi u inozemstvu a želi napustiti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja postupka, a za koju postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjegla odgovornost za prekršaj, sudija može naložiti da položi novčanu garanciju u visini maksimalne kazne koja može biti izrečena za takav prekršaj.

22. Zakon o policijskim službenicima Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona" broj 14/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 9.
Odluke i naredbe za primjenu policijskih ovlasti

(1) Policijski službenik primjenjuje policijske ovlasti prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom, kao i na temelju zakonite naredbe nadređenog službenika ili nadležnog organa.

(…)

Član 10.
Policijske ovlasti propisane ovim Zakonom

(1) Pored dužnosti i ovlasti propisanih ZKP-om i drugim zakonima, policijskim službenicima, odnosno policijskom organu radi sprječavanja krivičnih djela, prekršaja i održavanja javnog reda i mira, ovim Zakonom daju se sljedeće policijske ovlasti:

(…)

2. pozivanje i obavljanje razgovora;

3. privođenje,

(…)

Član 15.
Pozivanje i obavljanje razgovora

(1) Kad god postoji zakonit razlog policijski službenik može pozvati osobu da dođe u službene prostorije policijskog organa radi razgovora.

Razgovori se obavljaju u vremenu između 6,00 sati i 21,00 sat i ne mogu trajati duže od šest sati.

(…)

(4) U iznimnim slučajevima, policijski je službenik ovlašten osobu pozvati usmeno ili putem odgovarajućeg telekomunikacijskog sredstva pri čemu joj je dužan saopštiti razlog pozivanja, kao i upozoriti je na mogućnost da bude prisilno dovedena. Uz saglasnost te osobe, policijski službenik može je privesti do službenih prostorija.

Član 16.
Privođenje bez naloga

(1) Bez pisanog naloga nadležnog organa policijski službenik u službene prostorije policijskog organa može privesti osobu:

1. čiji je identitet potrebno utvrditi, kada nema drugog načina,

2. za kojom je zvanično pokrenuta potraga,

3. koja se ne odazove pozivu za razgovor iz člana 15. ovoga Zakona.

(2) Privođenje iz stava 1. ovog člana može trajati onoliko dugo koliko je neophodno potrebno za izvršenje policijske radnje, a najduže šest sati.

Član 27.
Uvjeti za upotrebu sile

(1) Policijski službenik može upotrijebiti silu samo kada je to neophodno potrebno i isključivo u mjeri potrebnoj radi ostvarenja zakonitog cilja.

(2) Ukoliko nije drugačije određeno ovim Zakonom, sredstva prisile kao što su fizička sila uključujući (…) sredstva za vezivanje mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora te sprječavanje bijega.

(…)

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u BiH. S obzirom na to da predmetna apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je, prema praksi Ustavnog suda, dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3376/07 od 28. aprila 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

29. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

(…)

c) zakonitog hapšenja ili lišenja slobode u pogledu privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne;

30. U konkretnom slučaju apelanti tvrde da su ih 24. maja 2016. godine policijski organi nezakonito lišili slobode, pa da je zbog toga povrijeđeno njihovo pravo iz člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

31. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su policijski službenici 24. maja 2016. godine u 00.15 sati, uz upotrebu prinude (fizičke sile i stavljanja na ruke sredstava za vezivanje) priveli prvoapelanta u službene prostorije PU zbog narušavanja javnog reda, a da je nakon privođenja smješten u prostoriju određenu za lica lišena slobode, pa je nakon toga istog dana u 05.00 sati pušten na slobodu. Također, policijski službenici su 24. maja 2016. godine oko 07.20 sati, uz upotrebu prinude (fizičke sile i stavljanja na ruke sredstava za vezivanje), drugoapelanta smjestili u prostoriju određenu za lica lišena slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična djela iz čl. 183. i 359. stav 1. KZFBiH, te je, najzad, 25. maja 2016. godine u 07.05 sati pušten na slobodu.

32. Ustavni sud podsjeća da, prema stavu organa Evropske konvencije, privođenje u policijsku stanicu protiv volje lica koje je u pitanju i zadržavanje u ćeliji rezultira lišavanjem slobode čak i kada je lišavanje slobode trajalo relativno kratko (vidi, naprimjer, Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva, [GC], 28. oktobar 1994. godina, stav 49 ss., Serija A broj 300A, u vezi sa pritvorom u vojnom centru za manje od tri sata radi ispitivanja, Novotka protiv Slovačke (dec.), aplikacija broj 47244/99, 4. novembar 2003. sa daljnjim referencama, u vezi sa jednim satom provedenim u policijskom pritvoru, Shimovolos protiv Rusije, aplikacija broj 30194/09, st. 49-50, 21. jun 2011. godine, u vezi sa policijskim pritvorom od 45 minuta radi ispitivanja, Witold Litwa protiv Poljske, aplikacija broj 26629/95, stav 46, ECHR 2000III, u vezi sa pritvaranjem od šest sati i 30 minuta u centru za triježnjenje).

33. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, tj. da su apelanti najprije privedeni, a zatim i zadržani u službenim prostorijama PU određenim za lica lišena slobode, bez svoje volje, te navedene stavove Evropske konvencije, proizlazi da, uprkos zadržavanju od četiri sata i 45 minuta prvoapelanta i nepuna 24 sata (23 sata i 45 minuta) drugoapelanta, njihovo lišavanje slobode potpada pod član 5. stav 1. Evropske konvencije.

34. Ustavni sud podsjeća da član 5. stav 1. Evropske konvencije, na prvom mjestu, zahtijeva da lišavanje slobode mora biti "zakonito". Kada je u pitanju zakonitost, uključujući i pitanje da li je poštovan postupak propisan zakonom, Evropska konvencija se, u suštini, poziva na nacionalno pravo i utvrđuje obavezu da se poštuju materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava. Međutim, saglasnost sa domaćim pravom nije dovoljna, jer član 5. stav 1. dodatno zahtijeva i da svako lišavanje slobode treba da bude u skladu sa svrhom člana 5, tj. zaštitom pojedinca od arbitrarnosti. Ovdje nije u pitanju samo "pravo na slobodu" već i "pravo na sigurnost" (vidi, Evropski sud, pored ostalih, Bozano protiv Francuske, 18. decembar 1986. godine, stav 54, Serija A broj 111, Wassink protiv Holandije, 27. septembar 1990. godine, stav 24, Serija A broj 185-A). Fundamentalni princip je da lišavanje koje je arbitrarno ne može biti u skladu sa članom 5. stav 1. i da se pojam "arbitrarnosti", u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije, proširuje i mimo nedostatka poštovanja nacionalnog prava, tako da lišavanje slobode može biti zakonito u smislu domaćeg prava, ali je i dalje proizvoljno i suprotno Evropskoj konvenciji (vidi, Evropski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu: Evropski sud, Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (GC), broj 13229/03, stav 67, 29. januar 2008. godine).

35. Slijedeći navedeno, prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti jeste da li je predmetno lišavanje slobode bilo u skladu sa materijalnim i proceduralnim pravilima domaćeg zakona.

U odnosu na navode drugoapelanta u vezi sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije

36. Ustavni sud zapaža da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu uz apelaciju, kao i iz odgovora PU na apelacione navode proizlazi da je drugoapelant 24. maja 2016. godine u 07.20 sati, na osnovu člana 153. st. 1. i 2. ZKPFBiH, lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična djela iz čl. 183. i 359. ZKPFBiH. Dalje, u zapisniku o lišavanju slobode je, između ostalog, konstatirano da je drugoapelant, u skladu sa članom 5. ZKPFBiH, upoznat na maternjem jeziku sa razlozima lišavanja slobode, da je zapisnik pročitao i da nije imao primjedaba na zapisnik.

37. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je članom 153. ZKPFBiH određeno da policijski organ može lišiti slobode lice bez naloga suda, u svrhu pokretanja krivičnog postupka i njegovog izvođenja pred sud koji će odlučiti o daljnjem zadržavanju. Naime, navedenim članom je određeno da policija odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od lišavanja slobode, lice lišeno slobode mora predati nadležnom tužiocu, koji će ga odmah ili najkasnije u roku od 24 sata ispitati i u tom roku odlučiti da li će ga pustiti na slobodu, ili će dostaviti obrazloženi prijedlog za određivanje pritvora, osiguravajući izvođenje lica pred sudiju za prethodni postupak, koji je dužan odlučiti o dostavljenom prijedlogu za određivanje pritvora u roku od 24 sata.

38. Dalje, Ustavni sud zapaža da, prema članu 153. stav 1. ZKPFBiH, policijski organ može licu oduzeti slobodu ako postoji osnova sumnje da je to lice počinilo krivično djelo i ako postoji bilo koji od razloga predviđenih u članu 146. ZKPFBiH (razlozi za pritvor). Iz zakonskog teksta proizlazi da ovi uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno.

39. Ustavni sud zapaža da iz predočenog zapisnika o lišavanju slobode drugoapelanta od 24. maja 2016. godine proizlazi da je drugoapelant, u smislu člana 153. stav 1. ZKPFBiH, upoznat s tim da se lišava slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična djela iz čl. 183. i 359. ZKPFBiH. Dalje, iz zapisnika proizlazi da je apelant, u skladu sa čl. 6. i 92. stav 1. ZKPFBiH upoznat s tim da se sumnjiči za izvršenje krivičnih djela iz čl. 183. i 359. ZKPFBiH. Shodno navedenom, ne može se zaključiti da u trenutku lišavanja slobode nisu postojali osnovi sumnje, kao osnovni i dovoljan uvjet za lišavanje slobode u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, kao i da drugoapelant o njima nije bio obaviješten.

40. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da iz relevantnih odredaba ZKPFBiH proizlazi da je za zakonitost lišavanja slobode, u smislu člana 153. stav 1. ZKPFBiH, pored osnova sumnje, potrebno da kumulativno postoji i bilo koji od razloga iz člana 146. ZKPFBiH a to su: a) ako se lice krije ili postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak, ili ako naročite okolnosti ukazuju na to da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo, ili da će dovršiti pokušano krivično djelo, ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, d) te u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda.

41. Ustavni sud u konkretnom slučaju zapaža da ni iz predočenog zapisnika o lišavanju slobode, a ni iz odgovora PU na apelacione navode ne proizlazi stav PU o tome koji su razlozi iz člana 146. ZKPFBiH postojali, niti je drugoapelantu saopćeno da, pored osnova sumnje da je počinio konkretna krivična djela, kumulativno postoji i bilo koji od razloga iz člana 146. ZKPFBiH, kako je određeno članom 153. stav 1. ZKPFBiH.

42. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da ZKPFBiH u članu 165. stav 1. propisuje obavezu da se o svakoj radnji preduzetoj u krivičnom postupku mora sastaviti zapisnik istovremeno sa njenim preduzimanjem, a ako to nije moguće, neposredno nakon toga. Također, članom 166. istog zakona propisan je sadržaj zapisnika. Shodno relevantnim odredbama ZKPFBiH, proizlazi da je svrha sastavljanja zapisnika, pored ostalog, da bude korišten kao dokaz o radnji u povodu koje je sačinjen, ili da posluži za naknadno ispitivanje pravilnosti obavljene radnje.

43. Ustavni sud zapaža da iz zapisnika o lišavanju slobode koji je drugoapelant predočio uz apelaciju proizlazi da je sačinjen na osnovu člana 165. stav 1. a u vezi sa članom 153. stav 1. ZKPFBiH. Zapisnik sadrži oznaku organa koji ga je sačinio, oznaku radnje koja se preduzima, datum i sat preduzimanja radnje, mjesto u kom je radnja preduzeta, oznaku imena drugoapelanta sa konstatacijom da drugoapelant nema primjedaba na zapisnik, te imena službenih lica koja su preduzela radnju i njihov potpis. U zapisniku je navedeno da se apelant lišava slobode na osnovu člana 153. stav 1. ZKPFBiH zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična djela iz čl. 183. i 359. ZKPFBiH. Također, u zapisniku je navedeno da je apelant, pored ostalog, upoznat sa razlozima lišavanja slobode, u smislu člana 5. ZKPFBiH. Međutim, u samom zapisniku o lišavanju slobode, niti u odgovoru na navode apelacije nije naveden niti jedan razlog iz člana 146.a) do d) ZKPFBiH, čije se postojanje kumulativno zahtijeva uz postojanje "osnova sumnje" da bi neko lice moglo biti lišeno slobode u smislu člana 153. stav 1. ZKPFBiH a o kojim mora biti obaviješteno lice koje se lišava slobode.

44. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije ispoštovan postupak propisan zakonom zbog propusta policijskih organa da utvrde i da drugoapelanta u trenutku lišavanja slobode obavijeste, odnosno u zapisnik konstatiraju da, pored postojanja osnova sumnje, postoji i bilo koji od razloga iz člana 146. a) do d) ZKPFBiH a koji uvjeti, u skladu sa članom 153. stav 1. ZKPFBiH na osnovu kog je apelant i lišen slobode, moraju biti kumulativno ispunjeni. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je o gotovo identičnom pravnom pitanju Ustavni sud već ranije odlučivao (vidi, mutatis mutandis, Odluku broj АP 3080/13 od 16. marta 2016. godine), Ustavni sud smatra da u apelantovom slučaju nisu "poštovana materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava", konkretno ZKPFBiH, iz čega proizlazi da apelantovo lišavanje slobode predstavlja nezakonito lišavanje slobode.

45. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno drugoapelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

U odnosu na prvoapelanta u vezi sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije

46. Ustavni sud zapaža da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su policijski službenici 24. maja 2016. godine u 00.15 sati, uz upotrebu prinude (fizičke sile i stavljanja na ruke sredstava za vezivanje), prvoapelanta lišili slobode i doveli u službene prostorije PU, nakon čega je smješten u prostoriju određenu za lica lišena slobode, te da je istog dana u 05.00 sati pušten na slobodu. Iz zapisnika o lišavanju slobode drugoapelanta i njegovom otpustu proizlazi da je prvoapelant bio lišen slobode četiri sata i 45 minuta. Pored toga, iz zapisnika o lišavanju slobode prvoapelanta proizlazi da je prvoapelant lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaje iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom redu i miru ("ko na javnom mjestu remeti javni red i mir izazivanjem, učestvovanjem ili pomaganjem u tuči, zlostavljanjem ili fizičkim napadom na drugog").

47. Ustavni sud, dakle, zapaža da je prvoapelant lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaje, a ne krivično djelo. Lišavanje slobode u kontekstu prekršajnog postupka i, s tim u vezi, ovlaštenja policijskih službenika regulirani su Zakonom o policijskim službenicima i Zakonom o prekršajima.

48. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je članom 9. Zakona o policijskim službenicima određeno, pored ostalog, da policijski službenik primjenjuje policijska ovlaštenja prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom. Članom 10. istog zakona određeno je da policijska ovlaštenja, pored ostalog, čine pozivanje i obavljanje razgovora, te privođenje. U skladu sa članom 15. istog zakona, kad god postoji zakonit razlog, policijski službenik može pozvati lice da dođe u službene prostorije policijskog organa radi razgovora. Istim članom je određeno šta mora da sadrži poziv za razgovor. Također, navedeni član propisuje i mogućnost policijskog službenika da u izuzetnim slučajevima lice usmeno pozove, pri čemu je dužan saopćiti razloge pozivanja, kao i upozoriti ga na mogućnost da bude prisilno dovedeno. U skladu sa članom 16. istog zakona, policijski službenik može, bez pismenog naloga nadležnog organa, u službene prostorije privesti lice koje se, pored ostalog, ne odazove pozivu (bilo usmenom ili pismenom) iz već citiranog člana 15. Zakona o policijskim službenicima. Dalje, u skladu sa članom 27. istog zakona, policijski službenik može upotrijebiti silu samo kada je to prijeko potrebno radi ostvarivanja zakonitog cilja, odnosno prisilu kao što su fizička sila i sredstva za vezivanje mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora, te sprečavanje bijega. Najzad, bilo da se radi o pozivanju i obavljanju razgovora, u smislu člana 15, ili da se radi o privođenju bez naloga, u smislu člana 16. Zakona o policijskim službenicima, razgovor, odnosno privođenje ne može trajati duže od šest sati.

49. Ustavni sud, dalje, ukazuje da, u skladu sa članom 17. stav 1. Zakona o prekršajima, policijski službenik može, na zahtjev ovlaštenog službenog lica, lišiti slobode lice za koje postoje osnovi sumnje da je počinilo prekršaj, ali je dužan da takvo lice odmah, a najkasnije u roku od 12 sati, izvede pred sud kako bi se osiguralo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uvjetima: kada lice odbija ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet, kada lice nije nastanjeno u BiH, ili kada privremeno boravi u inozemstvu, a postoji mogućnost da može pobjeći, kada postoji opasnost da će lice nastaviti da vrši prekršaj, ili da ponovo počini istovrsni prekršaj. Stavom 2. navedenog člana određeno je da sud mora ispitati okrivljenog odmah, a najkasnije u roku od 12 sati od trenutka kada je lice lišeno slobode. Dalje, stavom 3. je određeno da svako lišavanje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, mora biti razumno i u skladu sa prirodom počinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim osobinama tog lica, tako da dužina lišavanja slobode odgovara okolnostima. Također, svako lice lišeno slobode u skladu sa ovim članom mora biti u najkraćem mogućem roku detaljno obaviješteno na jeziku koji razumije o razlozima za lišavanje slobode, kao i o prekršaju koji mu se stavlja na teret.

50. Ustavni sud, dalje, zapaža da iz predočenih dokumenata nesporno proizlazi da je 23. maja 2016. godine oko 23.55 sati postojala prijava o prouzrokovanoj saobraćajnoj nezgodi, te da je po dolasku na lice mjesta policijska patrola zatekla prvoapelanta koji je, upravljajući motornim vozilom "mercedes", udario u naplatnu rampu čiji je vlasnik JKP "Komrad" Bihać. Također, iz službene zabilješke proizlazi da je prvoapelant po dolasku policijske patrole na lice mjesta počeo da se nedolično ponaša prema policijskoj patroli, te da je, uprkos upozorenjima prisutnih policijskih službenika, počeo da viče i galami, te da s njim nije bilo moguće uspostaviti kontakt. Pošto prvoapelant nije postupio po ovlaštenom zahtjevu policijskih službenika da ne galami, te da se smiri i da prestane da se nedolično ponaša, uočavajući da je prvoapelant bio u vidno alkoholiziranom stanju i da njegovo ponašanje može eskalirati u narušavanje javnog reda i mira većih razmjera, pa pošto je i djevojka J.D., koja je bila u društvu sa prvoapelantom, počela napadati policijske službenike, policijski službenici su prvoapelanta i J.D. uz upotrebu prinude lišili slobode. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da je prvoapelant bio učesnik spornog događaja koji je okarakteriziran kao narušavanje javnog reda i mira i u povodu kojeg su policijski službenici i postupili, a što se može smatrati dovoljnim zaključkom o postojanju osnova sumnje da je prvoapelant počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret.

51. Dalje, da bi lišavanje slobode bilo zakonito u skladu sa članom 17. Zakona o prekršajima, njegova svrha mora biti izvođenje pred sud, i to odmah, a najkasnije u roku od 12 sati. U konkretnom slučaju apelant nije izveden pred sud odmah, odnosno pušten je na slobodu nakon četiri sata i 45 minuta, koliko je lišavanje slobode trajalo, tako da nije prekoračen rok od 12 sati u kom najkasnije lice lišeno slobode mora biti izvedeno pred sud, u smislu odredbe člana 17. stav 1. Zakona o prekršajima. Dalje, iz zapisnika o lišavanju slobode proizlazi da je apelant prilikom lišavanja slobode bio upoznat na jeziku koji razumije o razlozima za lišavanje slobode i o prekršajima koji su mu stavljeni na teret, kako je propisano odredbom člana 17. stav 3. Zakona o prekršajima. Naime, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da se po dolasku policijske patrole na lice mjesta na kojem je prvoapelant nesporno prouzrokovao prekršaj iz člana 36. stav 1. ZOOSS prvoapelant nedolično ponašao prema policijskim službenicima, da je psovao, vikao i galamio, te da nije postupio po ovlaštenom zahtjevu policijskih službenika da se smiri i da se prestane nedolično ponašati. Dalje, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te iz odgovora PU na navode apelacije proizlazi da su policijski službenici, u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 27. st. 1. i 2. Zakona o policijskim službenicima, preduzeli mjere lišavanja slobode kako bi spriječili apelanta da svojim ponašanjem prouzrokuje narušavanje javnog reda i mira širih razmjera, budući da je uočeno da se prvoapelant nalazi u alkoholiziranom stanju.

52. Imajući u vidu navedeno, kao i relevantne odredbe Zakona o prekršajima i Zakona o policijskim službenicima kojim su regulirana ovlaštenja policijskih službenika, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da lišavanje slobode prvoapelanta, koje je trajalo četiri sata i 45 minuta, nije bilo u skladu sa materijalnim i proceduralnim pravilima nacionalnog prava. Također, iz okolnosti konkretnog slučaja ne može se zaključiti da je apelantovo lišavanje slobode bilo arbitrarno i nezakonito u smislu člana 5. Evropske konvencije s obzirom na to da su se u konkretnom slučaju stekle okolnosti za lišavanje slobode u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

53. Ustavni sud zaključuje da su navodi prvoapelanta da je nezakonito lišen slobode i da je, zbog toga, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni

54. Apelanti tvrde da im je povrijeđeno i pravo iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. U vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi izrazio stav da mučenje ili nehumano postupanje mora imati minimalan stepen jačine ukoliko se svrstava u okvir člana 3. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 81/04 od 28. januara 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 30/05). Procjena ovog minimuma je po prirodi stvari relativna i zavisi od svih okolnosti predmeta, kao što su priroda i sadržaj postupka, njegovo trajanje i njegove tjelesne i psihičke posljedice, a u nekim slučajevima i spol, starosna dob i zdravstveno stanje žrtve (vidi, Evropski sud, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. januara 1978. godine, Serija A broj 25, stranica 65, stav 162). U pogledu ponašanja organa vlasti, posebni faktori koji se uzimaju u obzir su ponašanje organa vlasti nakon relevantnog događaja i mjere do kojih je proveden postupak u vezi sa događajem (vidi, Evropski sud, Gakici protiv Turske, presuda od 10. maja 2001. godine, Odluke i izvještaji 2001. IV, stav 156). Osim toga, Ustavni sud naglašava i da određeni nivo patnje postoji kada se predoče dovoljni dokazi o nastalim povredama (vidi, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, Odluka broj CH/97/34, Šljivo protiv Republike Srpske), kao i da podnosilac apelacije mora dostaviti bar neke elemente dokaza koji se odnose na navodno nehumano postupanje (vidi odluku Ombudsmana za ljudska prava, predmet broj 331/97, R.G. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Izvještaji od 6. aprila 1998. godine, stav 109).

55. Ustavni sud zapaža, dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog slučaja, da je na zapisniku o otpustu lica lišenog slobode, i to prvoapelanta od 24. maja 2016. godine i drugoapelanta od 25. maja 2016. godine, a na kojim su potpisi apelanata uz konstataciju da su apelanti pročitali zapisnik i da nisu imali primjedaba prije otpusta, izričito navedeno da se apelanti otpuštaju bez ikakvih vidljivih povreda ili drugih predočenih zdravstvenih problema. S druge strane, u apelaciji, osim paušalnih navoda, nema ništa što bi ukazivalo na vjerovatnost da je došlo do kršenja ovog ustavnog prava apelanata.

56. S obzirom na to da lišavanje slobode samo po sebi ne pokreće pitanje poštovanja garancija iz navedenih odredaba, te da to ne proizlazi ni iz dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije neosnovani.

VIII. Zaključak

57. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije u odnosu na apelanta Nedžada Delića kada, u okolnostima konkretnog slučaja, lišavanje slobode nije bilo u skladu sa postupkom propisanim zakonom.

58. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije u odnosu na apelanta Jugoslava Ilića kada, u okolnostima konkretnog slučaja, nema ništa što bi uputilo na zaključak da lišavanje slobode nije bilo u skladu sa materijalnim i proceduralnim pravilima nacionalnog prava, te da je bilo arbitrarno u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije.

59. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije s obzirom na to da lišavanje slobode samo po sebi ne pokreće pitanje poštovanja prava iz navedenih odredaba, a u prilog tvrdnji o povredi ovog prava nije predočen niti jedan relevantan dokaz, niti iz dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu proizlazi da su u okolnostima konkretnog slučaja dovedene u pitanje, ili povrijeđene garancije ustanovljene pravom iz navedenih članova.

60. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.